Dobro bi bilo da se pre postavljanja u sadne rupe koren potopi u vodu sa čajem od kamilice ili vrbovih grančica, a sve radi boljeg ukorenjivanja.
Borovnica je voćna vrsta koja se poslednjih godina sve više sadi i kod nas. Istovremeno, ona je i jedna od nazahtevnijih voćaka jer traži dobru pripremu zemljišta pre sadnje.
Na parceli na kojoj se planira podizanje zasada borovnica ne bi trebalo da bude ostataka paradajza, krompira, patlidžana, paprika, jagoda i malina jer ih napadaju iste bolesti kao i borovnicu.
Najbolje je da se zemljište odmori barem jednu godinu, da se poseju ratarske kulture ili da se prihrani đubrivima koja u sebi sadrže fosfor, kalijum i sumpor.
U svakom slučaju, neophodno je da se obavi analiza zemljišta. Borovnica voli humusna, ali i kisela zemljišta, pH reakcije od 3,5 do 4,2, što predstavlja najbolji raspon kiselosti za njen uzgoj, mada uspeva i na zemljištu sa ph višim od 4,2 odnosno i do 5,5 ph.
Kada se obavi analiza zemljišta, radi se po preporukama sačinjenim u analizi. Najčešće bi trebalo da se doda odgovarajuća količina NPK đubriva sa više fosfora i kalijuma, kao i određena količina stajnjaka koji je potreban pre sadnje, a kasnije, tokom rasta borovnica, nije neophodno, njegovo dodavanje jer snižava ph vrednost.
Nakon analize, pristupa se oranju i tanjiranju parcele. Posle toga rasipa se sečka, piljevina, stajnjak i NPK đubrivo.
Ako proizvođač želi da se bavi organskom proizvodnjom, umesto NPK đubriva može da se stavi organsko peletirano đubrivo, takođe sa više fosfora i kalijuma. Zatim se obavlja freziranje, kako bi se navedene komponente unele u zemljište.
Pošto borovnica, zbog plitkog korena ne podnosi zadržavanje vode, najbolje je da se naprave bankovi visine do 40 centimetara. Bankovi se prave posle freziranja plugom koji sa dve strane nabacuje zemlju, a koja se zatim ponovo frezira u dva ili tri navrata, kako bi se postigla što mrvičastija struktura zemljišta.
Ako vam čizma upada u zemljište, to je znak da je zemlja dobro pripremljena. Sitno korenje borovničinog korenovog sistema ne može da se probija kroz tvrdo zemljište, zbog čega često dolazi do propadanja sadnica.
Kada se završi s freziranje,, po redovima se pospe treset i još đubriva sa fosforom i kalijumom, a zatim se na zemlju postavlja sistem za navodnjavanje i folija koja sprečava rast korova, jer su oni najveći problem sa kojim se suočavaju voćari.
Folije moraju da budu vodopropusne zbog velikih potreba za vodom. Ako folija nema rupe, skalpelom se seče i obavlja sadnja. Koren se seče, sa strane, kako bi se podstaklo grananje nakon sadnje jer se nalazi u saksijama u kojima dolazi do uvijanja korenovih dlačica, ka unutra.
Dobro bi bilo da se pre postavljanja u sadne rupe koren potopi u vodu sa čajem od kamilice ili vrbovih grančica, a sve radi boljeg ukorenjivanja.
Nakon sadnje može da se obavi tretman bakarnim sredstvima, a rezidbu je najbolje obaviti u proleće.
Povezana biljna vrsta
Tagovi
Autor