Ribizla ima mnoga lekovita svojstva. Ona štiti krvne sudove, sprečava i leči dijareju, utiče na dugovečnost, pomaže kod malokrvnosti i iscrpljenosti, kao i kod mnogih drugih zdravstvenih problema.
Ribizla je stara voćna vrsta koja od davnina nalazi mesto na našim okućnicama. Ona ima izuzetnu nutritivnu vrednost, ali joj se ne pridaje veći značaj. Njeno mesto nekad iz pomodarstva, a nekad iz radoznalosti da se proizvede nešto novo i drugačije neuobičajeno za naše podneblje, zauzimaju aronija, brusnica i druge voćne vrste.
Ribizla spada u bobičasto voće i pripada porodici Ribes. Kod nas su prisutne crvena (Ribes rubrum) i crna ribizla (Ribes nigrum). Raste u centralnoj i severnoj Evropi i severnoj Aziji. Crvena ribizla je žbun koji može dostići visinu i do 2m. Životni vek žbuna je oko 20 godina koliko može trajati i plodonošenje. Plod je grozdast, a bobice mogu biti crvene, crne ili bele. Plod cvene ribizle je nakiseo, a crne je slađeg ukusa.
U pogledu temperature ribizla uspeva i gaji se u područjima sa umerenom klimom. Nije preosetljiva na niske temperature. Njeni cvetovi mogu da podnesu temperaturu i od - 5oC. Kada je reč o vodi, ona zahteva, odnosno više joj odgovaraju humidna područja sa oko 800mm padavina godišnje.
Crvena ribizla uspjeva na zemljištu blago kisele reakcije pH 5,5-6,5 kao i sve vrste njoj slične. Odgovaraju joj duboka zemljišta sa humusom većim od 3% i hladna i vlažna zemljišta na 600-1000m nadmorske visine. Kao što važi za sve voćne vrste, pre sadnje se pristupa dubljem oranju. Prema nekim preporukama pre sadnje bi trebalo da se doda 500 kg/ha NPK 7:20:30 i 10 tona stajskog đubriva. Ipak, to opet zavisi od prethodno urađene analize zemljišta.
Životni vek žbuna je oko 20 godina koliko može trajati i plodonošenje.
Razmnožava se vegetativno reznicama uzetih sa najboljih žbunova. Najčešće u jesen sade se jednogodišnje ili dvogodišnje sadnice dužine oko 20cm, tako da vire samo dva pupoljka nad zemljom. Sadi se kao živa ograda na razmaku 3x1 ili 3x1,5 zavisno od bujnosti sorte, a ako je žbun pregust obavlja se proređivanje. Sve grane starije od 3 godine se postepeno odstranjuju i na taj način se sprovodi neprekidno proređivanje.
Ribizla nije voćna vrsta sa velikim i posebnim zahtevima. Sve agrotehničke mere su identične kao i kod osatlih sličnih vrsta. Kaad je reč o đubrenja u jesen se dodaje NPK 7:20:30 ili 8:16:24 ili neke druge formulacije sa izraženim procentom fosfora i kalijuma, dok se u toku vegetacije se najčešće prihranjuje KAN-om i folijarnim đubrivima. Količina đubriva zavisi od same biljke, to jest u kakvom se stanju nalazi. kao i od zemljišta.
Plodovi crvene ribizle sazrevaju u junu ili julu i kad je 90% ploda, odnosno bobica zrelo, pristupa se berbi u gajbe i dalje transportuje.
U pogledu hranjive vrednosti crna ribizla je bogatija vitaminima i mineralima od crvene i bele. Jako je bogata vitaminima C i A, pantotenskom kiselinom, mineralima Ca, Cu, Fe ( 19,5%), Mg, Mn, P, K, Zn. Koriste se bobice u svežem stanju za stonu upotrebu ili, što je češći slučaj da se pravi vitaminski sok od crne ribizle.
Ribizla ima takođe i lekovito svojstvo: štiiti krve sudove, sprečava i leči dijareju (proliv), utiče na dugovečnost, pomaže kod malokrvnosti i iscrpljenosti, koristi se u borbi protiv reume. Smatra se prirodnim laksativom (pospešuje rad creva), pomaže u lečenju raznih infekcija i bubrežnih tegoba. Ribizla se smatra lekovitim voćem, a napitak i čaj od ribizle jako je uspešan u lečenju prehlade i gripa, zbog bogatstva vitaminom C.
Foto: Pixabay/Shappo_Denis
Tagovi
Autorka