Emina Vujić, iz gružanskog kraja, čitavu deceniju nije mogla da se zaposli, pa je zato odlučila da sama sebi "napravi" radno mesto i zasadila borovnice kojima se posvetila kao bilo kojem drugom poslu u gradu.
Emina Vujović, iz sela Pajsijević, kod Kragujevca, dugo je čekala na radno mesto ekonomskog tehničara. Nakon 10 godina odlučila je da se zaposli na zemlji na kojoj i živi. Sa suprugom i decom je pre dve godine, na parceli svojih roditelja, zasadila borovnice i tako sebi obezbedila posao na selu, iako je odrasla u stanu.
Sada, ona na parceli, površine 55 ari, brine o 1.200 sadnica ovog bobičastog voća, koje nije uobičajeno na području Gruže. Pošto je u ovom kraju jedina koja gaji borovnicu, Emina mora da uči iz sopstvenih grešaka. Za to voće se odlučila najpre zbog njegove visoke cene, ali i zbog predviđanja da će i u narednim godinama, kada njen zasad dostigne pun rod, borovnica biti na ceni.
"U razmišljanju šta bih mogla da radim na selu, suprug i ja smo došli na ideju da podignemo zasad o kojem ću ja brinuti, s obzirom na to da je on zaposlen. Ipak, vodili smo se i mišlju da odaberemo nešto od čega bi i naša deca, kada odrastu, mogla da žive. Tako je izbor pao na borovnicu i pre dve godine smo uložili novac u ovaj zasad", objašnjava Emina.
Investicija nije mala! Preko 20.000 evra koštalo ih je Eminino novo radno mesto. Ona očekuje da će se za 3 godine uloženo isplatiti. Prinos je ove godine bio oko 700 g po biljci, a kada zasad uđe u 5. godinu, trebali bi da beru i do 5 kg po žbunu. "Moja ideja je bila da kada već ulažemo toliki novac, da to ne bude ništa kratkoročno, nego da koristi i sledećoj generaciji, odnosno našim sinovima koji već sada aktivno učestvuju u uzgoju borovnice, nakon školskih obaveza. Računamo na to da će i oni zarađivati sa ove parcele. Zasadili smo sorte Djuk i Patriot, postavili sistem za navodnjavanje i protivgradne mreže", kaže Emina.
Problem koji ima Emina je iskustvo jer je ona jedina, u ovom delu Šumadije, koja gaji borovnicu. Ima svog zaštitara, ali je uprkos tome bilo početničkih grešaka zato što nije imala prilike da se posavetuje sa iskusnijim proizvođačima. Zbog glinovitog zemljišta koje nije dobro propusno jedan deo biljaka se osušio.
"Biljke se nisu dobro ukorenile, pa sam tu imala veliki problem. Rešenje je bilo da ponovo posadim borovnice, ali da bi se ti žbunovi razvili mora se čekati 2 godine, jer im toliko treba da dostignu ostale. Svaka greška košta, tako da sam i ja morala da platim gubitak. Takođe, bilo je teško dovesti i vodu do ove parcele. Sprovodili smo je od naše kuće, koja je udaljena 1.700 meatara", dodaje ona.
Rod koji je ove godine Emina imala u zasadu morala je sama da prodaje ili da pravi sok i slatko od borovnica. Pošto je pionir u ovom poslu u gružanskom kraju, raduju je najave da će sledeće godine imati i kolege.
"Nekoliko njih je najavilo da će zasaditi borovnice, tako da dugoročno planiramo da ovde formiramo otkupno mesto. Sada sama zovem hladnjače i tražim najbolje ponuđače. Ko ponudi višu cenu, njemu prodajem rod iz zasada. Bila sam svesna da će biti teško i zahtevno, ali ne odustajem od svog radnog mesta", s osmehom zaključuje naša sagovornica.
Povezana biljna vrsta
Tagovi
Autorka