Kao proizvodni i marketinški koncept pojavile su se krajem 1990-ih kao odgovor na sve zahtevnije tržište
Proizvodnja jabuka je odavno postala skupa industrija, a kupci sve zahtevniji. Dug niz godina tržištem su vladale sorte iz takozvane grupe Big Five (velikih pet, op.ur.), a to su: Gala, Braeburn, Golden Delishes, Jonagold i Elstar. One su činile 85 odsto evropskih voćnjaka. Sada se tržište menja, a potražnja za njima se znatno smanjila. Potrošači su u potrazi za plodovima koji su dostupni cele godine, sočniji, ukusniji, imaju određenu namenu. Sve više se traže otpornije sorte koje se manje tretiraju pesticidima.
Stoga uzgajivači nastoje da pozicioniraju nove sorte koje se uzgajaju prema istim strogim standardima i nude isti kvalitet voća bez obzira na to gde se voćnjak nalazi. Tako su na scenu stupile ekskluzivne klupske jauke za koje voćari tvrde da garantuju kvalitet te da potrošači pri svakoj kupovini znaju šta dobijaju.
Standardizovanje proizvodnje i kvaliteta podstaklo je uzgajivače da počnu sa naplatom dodatne marketinške naknade za svaku kutiju jabuka koja se proda godišnje, kao i ograničavanje broja voćara koji bi imali pristup određenim klupskim sortama.
Kao proizvodni i marketinški koncept pojavile su se krajem devedesetih godina prošlog veka. Njihovo trgovačko ime je zaštićeno zakonom. Klub određuje pravila proizvodnje i marketinga. Sve je određeno, veličina plodova, izgled, boja, način pakovanja i reklamiranja. Pod robnom markom ih mogu prodavati samo licencirani proizvođači. Za licencu plaćaju određenu nadoknadu koja se koristi za dalja istraživanja.
Danas se kao 10 najpoznatijih klupskih sorti jabuka smatraju sledeće:
Tagovi
Autorka