Nepravilno navodnjavanje, preveliki broj plodova i pogrešna prihrana najčešći su razlozi slabijeg nalivanja ploda. Donosimo praktične savete kako povećati krupnoću i kvalitet roda.
Proizvođači lubenice često se susreću s istim problemom: biljka na prvi pogled izgleda zdravo, ima dovoljno lisne mase i razvijene vreže, ali plodovi ostaju sitni i ne postižu tržišnu veličinu. U takvim situacijama uzrok se najčešće ne nalazi u jednoj grešci, nego u kombinaciji više faktora koji deluju tokom vegetacije.
Kod proizvodnje lubenice nekoliko nedelja pre berbe može napraviti veliku razliku između prosečnog i kvalitetnog roda. Upravo u fazi intenzivnog nalivanja ploda biljci su potrebni stabilni uslovi: dovoljno vode, odgovarajuća ishrana i dobra lisna masa koja omogućava stvaranje šećera.
Jedna od najčešćih grešaka na terenu je neredovno navodnjavanje. Proizvođači često zalivaju prema trenutnom stanju biljke, odnosno tek kada primete znakove venuća. Međutim, kod lubenice tada je deo potencijala za veličinu ploda već izgubljen.
Najveće potrebe za vodom biljka ima u periodu nakon zametanja ploda, kada lubenica iz male veličine prelazi u fazu intenzivnog rasta. Nedostatak vode u tom trenutku može zaustaviti povećanje ploda, a naknadno obilnije zalivanje neće uvek nadoknaditi propušteno.
Na parcelama gde se koristi sistem "kap po kap" proizvođači najčešće postižu ujednačenije rezultate jer biljka dobija vodu u manjim količinama, ali kontinuirano. Cilj nije da se zemlja povremeno potpuno natopi, nego da se održi stabilna vlažnost u zoni korena.
U želji za većim prinosom, neki proizvođači ostavljaju veći broj plodova po biljci. Međutim, biljka ima ograničenu sposobnost da sve plodove istovremeno kvalitetno razvije. Ako na jednoj biljci ostane previše zametnutih plodova, energija se raspoređuje na više mesta i rezultat su često sitnije lubenice.
U intenzivnoj proizvodnji važno je postići ravnotežu između broja plodova i lisne mase. Kvalitetan, krupan plod zahteva dovoljno razvijenu biljku koja ga može "hraniti" do kraja vegetacije.
Kod lubenice nije dovoljno samo dodati veliku količinu đubriva. Važno je znati kada i koje hranivo biljci treba. U početnim fazama razvoja veća je potreba za hranivima koja podstiču rast korena i lisne mase, dok tokom formiranja i nalivanja plodova važnu ulogu ima kalijum.
Dovoljna količina kalijuma doprinosi boljem nalivanju ploda, povećanju sadržaja šećera i čvrstoći mesa lubenice. Međutim, preterana prihrana azotom može dati suprotan efekt - bujan rast biljke, ali slabije formiranje i kvalitet plodova.
Kako prepoznati da biljka trpi stres?
Prvi znakovi problema često se mogu uočiti pre nego što proizvođač primeti smanjenje prinosa. Ako se tokom najtoplijeg dela dana listovi počinju opuštati, novi izbojci usporavaju rast, a plodovi sedmicama ne povećavaju veličinu, biljka najverojatnije nema optimalne uslove za razvoj.
Poseban problem predstavljaju visoke temperature iznad 35 °C. Tada biljka troši velike količine vode, a ako koren nema dovoljno dostupne vlage, dolazi do prekida intenzivnog rasta ploda.
Kod proizvodnje lubenice često se govori o količini vode, ali se manje pažnje posvećuje njenom kvalitetu. Voda sa povećanom koncentracijom soli može otežati usvajanje hraniva i dugoročno negativno uticati na razvoj biljke.
Posebno kod intenzivne proizvodnje i višegodišnjeg korišćenja istih parcela preporučuje se povremena analiza vode i tla kako bi se na vreme uočili mogući problemi.
Ako su lubenice već zametnute, najviše se može postići pravilnim upravljanjem vodom i izbegavanjem velikih oscilacija. Bolje je češće dodavati manje količine vode nego napraviti velike razmake između zalivanja.
Takođe treba pratiti broj plodova na biljci, ukloniti oštećene ili slabo razvijene plodove te prilagoditi prihranu fazi razvoja. U završnoj fazi proizvodnje cilj nije samo dobiti veću lubenicu, nego postići dobar odnos veličine, slatkoće i kvaliteta mesa.
Veličina lubenice nije rezultat samo sorte. I najbolji genetski potencijal može ostati neiskorišćen ako biljka tokom ključnih faza nema dovoljno vode i hraniva.
Iskustva proizvođača pokazuju da se najveće razlike u prinosu često stvaraju upravo kroz male odluke: kada zalivati, koliko plodova ostaviti i kako prilagoditi prihranu. U savremenoj proizvodnji lubenice cilj nije samo proizvesti plod, nego proizvesti kvalitetan i tržišno vredan plod.
Tagovi
Autorka