Prevremeno opadanje plodova mogu izazvati orahova mvha, ali i bakterijske i gljivične bolesti. Poslednjih godina taj problem se sve češće primećuje i na stablima u okućnicama
Poslednjih nekoliko godina profesionalni voćari kao i vlasnici stabala oraha na okućnicama, primećuju pojavu prevremenog opadanja plodova. U manjoj meri, dolazi do izražaja u rano proleće tj. 20 dana nakon cvetanja, a u većoj meri tokom avgusta, pa sve do berbe.
"Ovu pojavu iskusno oko voćara može da primeti tokom celog leta, ali se značajnije uočava tek krajem jula, pa sve do berbe", piše u savetodavnom članku dr sc. Tihomir Validžić, na stranicama Uprave za stručnu podršku razvoju poljoprivrede Hrvatske.
Ako orasi počnu da padju sa stabla pre berbe, a njihova zelena kora potamni i smežura se, uzrok ne mora biti samo orahova muva. Prevremeno opadanje plodova mogu izazvati i bakterijske i gljivične bolesti, a poslednjih godina taj problem se sve češće primećuje i na stablima u okućnicama.
Govoreći o opadanju pred berbu, kod zaraženih plodova zelena kora poprima tamnosmeđu ili crnu boju, a zatim se smežura i teže odvaja od oraha. Oštećenja se mogu proširiti na veliki deo ploda, dok jezgra mogu biti smežurana, sa tamnom pokožicom. "U pojedinim plodovima nakon dužeg ležanja na zemlji mogu se uočiti micelije hiperparazitnih gljivica iz rodova Penicillium spp. i Aspergilus spp.", opisuje Validžić ono što nazivamo plesnivost jezgra.
Jedan od mogućih uzroka je bakterijska pegavost oraha, koja stvara crne, udubljene mrlje na kori. Prevremeno opadanje može izazvati i takozvana smeđa nekroza ploda, koju povezuje delovanje više vrsta gljivica, ponekad zajedno sa bakterijama.
Problem je što slične simptome uzrokuju i štetočine, posebno orahova muva i jabukin smotavac. Zato samo prema izgledu spoljašnje kore nije uvek moguće utvrditi što je oštetilo plod. Ako se orah otvori, mogu se pronaći larve ili gusenice, odnosno tragovi njihovog hranjenja. Kod gljivičnih i bakterijskih oboljenja kora često brzo tamni i smežura se, dok plodovi oštećeni štetočinama mogu ostati na stablu sve do berbe.
Na razvoj bolesti utiču i vremenski uslovi i stres kojem je stablo izloženo. Oštećenja od insekata mogu olakšati prodor uzročnika bolesti, pa se problemi često preklapaju.
Prva mera koju mogu sprovesti i vlasnici pojedinačnih stabala je redovno skupljanje prevremeno otpalih i vidljivo bolesnih plodova, kao i njihovo spaljivanje. Uklanjanjem se smanjuje količina izvora zaraze koji bi mogli predstavljati problem i sledeće godine.
Tokom sušnih perioda važno je, gde je moguće, osigurati dovoljno vode kako bi se smanjio stres stabla. Treba pratiti i pojavu štetnih insekata, jer oštećivanjem plodova mogu doprineti širenju bolesti.
Zaštita od bakterijskih i gljivičnih bolesti složenija je od suzbijanja štetočina. Za smeđu nekrozu i bakterijsku pegavost još nema jednostavnog rešenja koje bi garantovalo uspešnu zaštitu, a mogućnosti tretiranja dodatno ograničava izbor registrovanih sredstava.
Jedna od preporuka ovog stručnjaka je višekratna aplikacija bakarnih preparata od fenofaze opadanja listova nakon berbe, pa sve do početka cvetanja i 2-3 tretmana tokom vegetacije.
Ako se problem ponavlja iz godine u godinu ili veliki broj plodova otpada pre berbe, korisno je potražiti savet stručnjaka kako bi se utvrdio verovatan uzrok. Pravovremeno prepoznavanje problema i uklanjanje zaraženih plodova mogu pomoći u smanjenju rizika za iduću sezonu.
Tagovi
Autorka