Milka Adžić napominje da bismo nestankom gljiva u rekordnom roku bili sasvim zatrpani travom, lišćem, granama.
Milka Adžić sa suprugom Dragojem već četiri godine živi na Jelovoj gori, u zaseoku Mijatovići. Odlučili su da život u Užicu, zamene šumskom oazom. Uz malo potrage, nastanili su se u kući koja se nalazi na 950 metara nadmorske visine. Okruženi su malinjacima, borovnicama, potocima i dvema rekama.
"Bilo je to u proleće 2014. godine, nakon godine u kojoj smo postali svesni da Užice, naš rodni grad, više nema vodu za piće kojom se dičio prethodnih decenija, da je vazduh zimi jedan od najzagađenijih u Srbiji i da tu, u Užicu za nas više nekako nema mesta", kaže Milka za Priče sa dušom. Kako tvrdi, ovde imaju čistu vodu, spokoj, iskrenu posvećenost komšija.
Pre dolaska na selo, Milka je bila novinarka, organizatorka programa i muzička urednica na tadašnjem Radiju 31. Oprobala se i u drugim poslovima, ali je shvatila da je njena sudbina da bude gljivarka, kuvarica, degustatorka. Za gljive se zainteresovala devedesetih godina, zahvaljujući ekipi za gljivarenje, koje je imala na radiju.
"To gljivarenje bila je prilika za druženje sa dragim ljudima, ali ja sam ono što zovu štreberkom, neko ko voli da čita i priča, nerealizovani prosvetni radnik, čini se. Literatura se množila, internet se širio, apetiti rasli, a i suprug je iz te iste gljivarske ekipe. Sve se odvijalo neosetno, sad kad razmišljam, uvučena sam, usisana u to magično carstvo", priča Adžićeva.
Napominje da su gljive glavni razlagači materije organskog porekla na našoj planeti, te da bismo njihovim nestankom u rekordnom roku bili sasvim zatrpani travom, lišćem, granama.
Stalno usavršava znanje o gljivama, u razgovoru sa poznavaocima, preko interneta i pomoću knjiga, a ima i Fejsbuk sranicu posvećenu ovoj temi. Smatra da je njeno znanje još uvek skromno. Ipak, pravi razne đakonije od gljiva, objašnjavajući da gljive ne treba jesti svaki dan, a da je preporuka maksimalno 1.5 kg nedeljno.
"Ono što uvek prvo činim sa novom vrstom je da gljivu, jestivu i prethodno dobro proučenu, isprobam pripremljenu na što jednostavniji način, najčešće je to samo bačenu na zagrejan maslac pomešan sa malo ulja od semenki grožđa. Te masnoće neutralnog ukusa dozvoljavaju gljivi da pusti svoju aromu, a meni da procenim za koju kombinaciju je ta vrsta najpogodnija. I iz neuglednih gljiva može se izvući remek-delo ukoliko im pogodite način pripreme", poručuje Milka Adžić.
Izvor: Priče sa dušom
Tagovi
Autorka