Knjiga jednostavnog naziva Jagode objavljena 1999., autora Džejmsa F. Henkoka, predstavlja sveobuhvatan pregled svih aspekata biologije, istorije i poljoprivrede ove kulture
Krenimo od mitologije. Prema nekim interpretacijama mita o Afroditi i Adonisu, jagode su nikle tamo gde su se Afroditine suze pomešale sa Adonisovom krvlju i pale na zemlju - simbolišući ljubav, tugu i strast.
U predanju naroda Čiroki jagode imaju drugačiju, pomirljivu ulogu. Nastale su kao dar nebeskog duha kako bi pomogle prvim supružnicima da nakon svađe ponovno pronađu put jedno do drugog.
Nastavimo sa nekoliko reči o istoriju. U Južnoj Americi, pre dolaska Evropljana, jagode su bile predmet trgovine, dok su ih starosedeoci Severne Amerike koristili kao lek, posebno žene za čišćenje toksina i za podsticanje plodnosti.
U Aziji su svojstva detoksikacije jagoda prepoznata još pre otprilike 2.600 godina pre Hrista kada je kineski car koristio listove biljke u slabom čaju kako bi detoksikovao telo i smanjio efekte starenja. Rimljani su ih koristili za podizanje raspoloženja, za osvežavanje daha, kao i za lečenje raznih probavnih tegoba.
A da ne zaboravimo i popularnu kulturu. Grlom u jagode - serija. Divlje jagode - film i muzička grupa. Kradljivica jagoda - knjiga. A o njima su pevali, između ostalog i Bitlsi, Neno Belan, Koldplej, ali i Dara Bubamara.
Sve to pokazuje koliko je jagoda duboko ukorenjena u različitim kulturama i koliko je kroz istoriju prevazilazila prehrambenu vrednost, postajući i simbol, lek i vrlo čest motiv u umetnosti.
Baštenska jagoda prvi je put uzgojena u Bretanji u Francuskoj 1750-ih godina ukrštanjem sorti F. virginiana iz istočne Severne Amerike i F. chiloensis, koju je iz Čilea doneo Amede Fransoa Frezije nekih tridesetak godina ranije. Francuski botaničar Antoan Nikola Dišen bio je prvi koji je razotkrio ovu tajnu hibridizacije i nazvao novu vrstu ananasa, jer ga je njen miris neodoljivo podsećao na tropski ananas.
Knjiga jednostavnog naziva Jagode (u originalu Strawberries), objavljena 1999., autora Džejmsa F. Henkoka, predstavlja sveobuhvatan pregled svih aspekata biologije, istorije i poljoprivrede ove kulture. U njoj je prikupio i sažeo dostupne informacije o fiziologiji, genetici i kulturi jagoda, čineći ovaj izvor ključnim za istraživače, studente hortikulture i uzgajivače. Engleska verzija dostupna je na linku.
Piše tako Henkok o istoriji uzgoja, koja je vrlo bogata. Na primer, francuski kralj Karlo V još je u 14. veku uživao u više od hiljadu biljaka posađenih u kraljevskim vrtovima Luvra. Zanimljivo je još da jagode na engleskom jeziku (strawberry) možda potiče od starog običaja uličnih prodavaca koji su plodove nizali na slamke trave kako bi ih lakše doneli na pijacu.
Ove su biljke i pravi "biološki satovi" jer njihov rast i cvetanje strogo zavise od precizne kombinacije temperature i dužine dnevnog svetla. One se prirodno šire pomoću vreža, dugih izdanaka koji se pružaju oko matične biljke, stvarajući nove "ćerke" biljke.
U svetu dominiraju dva načina gajenja: sistem humki sa crnom plastikom koji viđamo u toplijim krajevima poput Kalifornije i sistem gustih redova popularan u hladnijim kontinentalnim predelima.
U vreme kada je knjiga prvobitno objavljena, piše Džejms F. Henkok o snažnom porastu uzgoja u zaštićenim prostorima poput tunela i staklenika, što omogućava produženje sezone i proizvodnju izvan sezone. Razvoj same biljke, koji uključuje rast listova i formiranje vreža, navodi u jednom od poglavlja, pod uticajem je kompleksnog skupa fizioloških znakova i fatktora kao što su temperatura i fotoperiod.
Zavisno od tih uslova, jagode se klasifikuju na biljke kratkog dana, dugog dana i mesečarke koje cvetaju kontinuirano tokom sezone. Visoke temperature iznad 25 stepeni Celzijusa mogu imati negativan uticaj na zametanje plodova i njihov ukupan kvalitet.
Međusobno razgovaraju i pomažu se: Knjiga koja menja pogled na drveće
Uzgoj jagoda suočava se i sa brojnim pretnjama u obliku bolesti i štetočina koji uzrokuju značajne ekonomske gubitke u proizvodnji širom sveta. Siva plesan (Botrytis cinerea) smatra se najozbiljnijom bolešću plodova, dok se trulež korena i različita uvenuća često javljaju u uslovima slabije drenaže tla. Od štetočina su globalno najprisutnije lisne vaši, grinja paučinar i opasna plodova mušica Drosophila suzukii koja oštećuje plodove u fazi sazrevanja.
Osim što su vrhunska poslastica, jagode su prava riznica zdravlja jer samo deset plodova dnevno može da zadovolji gotovo sve vaše potrebe za vitaminom C. Takođe su bogate antioksidansima koji pomažu u zaštiti tela od bolesti, čineći ih jednom od najzdravijih namirnica na svetu.
Sve to nalazi se u ovoj knjizi, a ako vam se ne čita o jagodama na engleskom jeziku, postoje i na ovim prostorima neki naslovi. Tvrtko Miloš je 1997. godine napisao Jagoda, koju brojni antikvarijati opisuju kao sve što treba znati o jagodama i njihovom gajenju, a prof. dr Evica Mratinić svoj priručnik je objavila 2012.
Tagovi
Autor