Pre stavljanja otpadaka na kompostište, skine se mali sloj zemlje i na zemlju se stavi drenaža od grančica, krupnih stabljika kukuruza i slično, a potom sloj od 15-20 cm otpadaka i sloj zemlje od pet centimetara.
Naziv kompost odnosi se na smešu raznih organskih otpadaka u domaćinstvu odnosno gazdinstvu koji su se razložili pod uticajem mikroorganizama, glista, crva i malih insekata. Svim kompostima je zajedničko da se kod njih proces humifikacije organske materije obavlja do kraja čime nastaje trajni humus, piše Milica Popadić iz Poljoprivredno stručne službe Loznica.
Organski otpad predstavlja oko 30 odsto svakodnevnog otpada jednog domaćinstva. Tu spada sav biorazgradivi materijal kao što su pokošena trava, lišće, uvelo cveće, korov, stara zemlja iz saksija, usitnjeno granje, sirovi ostaci povrća i voća, talog kafe, kesice čaja, ljuske jaja, životinjska dlaka, perje, male količine neštampanog papira, pepeo drvenog uglja ili drva.
Često se u taj organski otpad dodaje zemlja, kreč i stajnjak čime se povećava kvalitet i kvantitet kompostirane mase. Zreo kompost treba da je ujednačenog izgleda, grumenast, tamnosmeđe do crne boje i da miriše na šumsku zemlju. U njemu ne treba da se prepoznaje više početni biomaterijal, osim ponekih teže razgradivih delova. Kao takav vrlo je značajan ne samo u konvencionalnoj već i u organskoj proizvodnji.
On popravlja strukturu zemljišta, obogaćuje ga humusom i korisnim bakterijama, reguliše vodno-vazdušni režim, daje biljkama korisne hranljive materije za njihov rast i razvoj i povoljno utiče na njihovu otpornost na bolesti i štetočine. Ukoliko je kompost nezreo on nema tamnu boju, kiselkastog je mirisa ili miriše na gljive. U njemu se mogu naći ostaci lako razgradivih materijala, poput lišća, ostataka povrća i sl. Takav kompost mora još neko vreme da odleži, ističe Popadićeva.
Kompost se može praviti tokom cele godine. Zimi se aktivnost mikroorganizama smanjuje zbog hladnoće, pa kompostnu masu treba zaštititi od prevelike vlage i hladnoće, a leti od isušivanja i redovno proveravati vlažnost. Najbolje mesto za kompost je osunčani prostor koji nije u blizini velikog drveća, koji je lako dostupan za manipulaciju i gde se ne zadržava voda. Podloga ne sme biti nepropusna (beton, cigla, asfalt, drvo).
Pre stavljanja otpadaka na kompostište, skine se mali sloj zemlje i na zemlju se stavi drenaža od grančica, krupnih stabljika kukuruza i slično, a potom sloj od 15-20 cm otpadaka i sloj zemlje od pet centimetara. Slaganje slojeva može ići do visine od 1 m sa završnim slojem zemlje od 10 cm. Sloj otpada treba da sadrži oko 2/3 vlažnog, zelenog, hranjivog materijala bogatog kiseonikom i jednu trećinu smeđeg, suvog i manje hranljivog materijala bogatog ugljenikom Kompost je zreo nakon šest do 10 meseci.
Bitno je naglasiti da se u kompostnu masu ne smeju dodavati materije koje se uopšte ne mogu razlagati jer mogu štetno uticati na rad mikroorganizama i plodnost zemljišta, biti toksične za biljke, životinje i ljude. U štetne materije spadaju metalni i stakleni predmeti, plastika, pesticidi, uginule životinje kao i korovi sa zrelim semenom i otrovne biljke.
Plodoredom spasite baštu: Šta kažu knjige, a šta je pokazala praksa?
U proleće pre sadnje ili u periodu rasta i razvića biljaka, kompost se posipa po zemlji i po mogućnosti lagano meša sa površinskim slojem zemlje. Ne sme se duboko zakopavati jer se time guši. Tokom cele godine se može dodavati po malo prosejanog komposta. Ostatak komposta od prosejavanja može se vratiti u komposter, pomešati sa svežom masom i otpočeti novi proces, piše loznički savetodavac.
Izvori
Tagovi
Autorka