Suzbijanje pegavosti lista kupusa

Pegavost lista kupusa je oboljenje koji izaziva velike štete na biljkama iz porodice kupusnjača. Razlikujemo tri gljivice prourokovače: Alternaria brassicae, Alternaria brassicicola i Alternaria raphani.

Prve dve izazivaju oboljenje kupusa, brokolija, karfiola, kelja, repe, prokelja, kelerabe, kineskog kupusa, broskve. Treća može da izazove oboljenje na svim kupusnjačama, ali najčešće napada rotkvice.

Simptomi pegavosti lista kupusa

Simptomi oboljenja mogu se javiti na svim nadzemnim organima biljaka. Nakon infekcije Alternaria brassicae i Alternaria brassicicola na kupusu se pege javljaju na listu, dok se na karfiolu pege, osim na listu, javljaju i na cvetnoj glavici, što umanjuje tržišnu vrednost karfiola.

Simptomi koji se javljaju usled infekcije ovim gljivicama su identični, ali su pege koje izaziva Alternaria brassicicola nešto manjih dimenzija. Zaražen može biti i rasad kupusnjača. Na stablu mladih biljčica se javljaju tamne pege koje dovode do poleganja rasada. Zaražen rasad neće stići zdrav rasad, što se tiče rasta i razvoja.

Prvi simptomi javljaju se na donjem lišću kupusnjača

Kod odraslih biljaka simptomi se javljaju na donjem, najstarijem lišću, glavici, na cvetnom stablu i plodovima. Pege su na početku žućkaste, a zatim postaju tamnije. Prve pege su obima 1 mm do 2 mm, ali vremenom se šire i zauzimaju sve veću lisnu površinu i dolazi do spajanja većeg broja pega.

Na pegama se pojavljuje karakteristična zoniranost u vidu mete ili paukove mreže. Zbog propadanja lisne površine smanjuje se asimilaciona površina što dovodi do smanjenja kvaliteta i prinosa. U zavisnosti u kojoj je fazi razvoja biljka, osetljivost vrste i sorte, uslova u kojima se zaraza ostvaruje, štete mogu biti i 100%.

Pegavost lista rotkvice, koju izaziva Alternaria raphani, ima iste karakteristične simptome.

Razvoj oboljenja pegavosti lista kupusnjača

Za ovo oboljenje je karakteristično da se razvija i tokom jeseni na nižim temperaturama vazduha. Alternarija gljivice prezimljavaju u obliku micelije ili kao konidije (spore) na zaraženom semenu, zaraženim biljnim ostacima, biljkama koje ostaju u polju i divljim kupusnjačama.

U proleće gljivice nastavljaju rast i razvoj i formiraju veliki broj konidija, koje se raznose vetrom, kišnim kapima, vodom, preko insekata, ptica, drugih životinja, preko oruđa koje se upotrebljava za obradu zemljišta, preko odeće i ruku ljudi koji rade sa zaraženim biljkama ili zaraženim semenom. Najčešće se zaraza ostvaruje preko zaraženog semena.

Do infekcije dolazi samo uz prisustvo vode na površini biljaka. Dovoljno je da je površina biljke vlažna najmanje pet sati i da je temperatura između 20ºC i 27ºC da se ostvari infekcija. Od klijanja konidija do ostvarenja infekcije kod osetljivih sorti prođu samo dva dana.

Mere suzbijanja pegavosti lista kupusnjača

Napadnute glavice ne mogu se dugo čuvati i podložne su pojavi sekundarnih oboljenja (oboljenja koja se javljaju na već oštećenim ili obolelim biljkama). Najvažnije mere suzbijanja su preventivne mere:

• u jesen treba ukloniti biljne ostatke iz polja, bašti, iz plastenika i staklenika. Na taj način se umanjuje potencijalni infekcioni materijal;
• za setvu koristiti dezinfikovano i zdravo seme;
• dezinfikovati seme ukoliko je iz naše vlastite proizvodnje;
• za sadnju koristiti zdrav rasad;
• rotirati usev - na istu parcelu saditi kupusnjače nakon četiri do pet godina;
• gajiti otporne sorte;
• uklanjati biljne ostatke sa parcele ili iz bašte, plastenika nakon berbe;
• uništavati korov iz porodice kupusnjača, jer na njemu parazit prezimljava;
• prilikom zalivanja obratiti pažnju da listovi ne ostaju dugo vlažni;
• uklanjati biljke na kojima su se pojavili simptomi oboljenja;
• uz kupusnjače saditi i biljke dobre komšija: neven, kadificu i druge biljne vrste;
• vršiti preventivno tretiranje prirodnim preparatima: od mleka, mleka i sode bikarbone, od belog luka, rena i mnogi drugi. U sve preparate potrebno je dodati nekoliko kapi bio deterdženta zbog voštane prevlake većine kupusnjača.

Foto: Pexels / Pixabay