Prema verovanju, privlači novac, obezbeđuje vernost u svim vezama, a zaista deluje lekovito i poboljšava ukus jela.
Ruzmarin (Rosmarinus officinalis, novije naučno ime Salvia rosmarinus) je žbunasta višegodišnja biljka iz porodice usnatica (Lamiaceae), rod Salvia. Odlikuje se mirisnim zimzelenim listovima i sitnim svetloplavim cvetovima. Biljka ima snažan miris nalik na kamfor, a ukus joj je ljut, gorak i aromatičan. Grm može da naraste do dva metra u visinu.
Cveta u proleće, od marta do maja, a može i ponovo da procveta u jesen. Kvalitet eteričnog ulja zavisi od klime, sunca i da li je cela biljka zaštićena i u zavetrini. Ruzmarin spada u biljke topih krajeva, zato mu odgovara toplo leto. Raste po celom Mediteranu i Maloj Aziji sve do Crnog mora. Na Balkanu, prirodni areal mu je dalmatinsko i crnogorsko primorje i ostrva.
U svom prirodnom okruženju raste samoniklo, u kontinentalnim područjima se gaji. Mnogo se koristi u kulinarstvu, naročito u mediteranskoj kuhinji, iako njegov snažan ukus nekima ne odgovara. U malim količinama, odličan je začin za supe, dinstano povrće, meso, sve vrste pečenja i meke sireve. Kulinarski autoriteti preporučuju da se u jelo dok se kuva stavi jedna vezica ruzmarina, koja se izvadi čim hrana poprimi odgovarajući ukus. Drugi predlažu da se u jelo doda malo sitno naseckanih listova ove biljke.
Izuzetno je lekovita zbog karnozne i ruzmarinske kiseline, tako da poboljšava cirkulaciju, pamćenje i koncentraciju, smanjuje upale i bolove u mišićima i zglobovima, podstiče varenje i detoksikaciju jetre, služi za negu kože i kose i kao prirodno sredstvo za relaksaciju.
Verovanja o ruzmarinu stara su i brojna. Antički Grci povezivali su ruzmarin sa Afroditom, boginjom ljubavi i lepote verujući da ga je ona stvorila iz morske pene u kojoj je rođena i poklonila ljudima za lek I za ljubav. Vencem ruzmarina ukrašavali su kipove bogova, kuću, kolevku novorođenčeta, a grančicom bračne parove.
Običaj današnjih poljoprivrednika da grančicu ove biljke zakače na odeću svim svatovima nesumnjivo je veoma star i ukorenjen. Takođe je u nekim delovima Srbije ostao običaj da nevesta i mladoženja umoče grančicu ruzmarina u svoje čaše sa vinom pre nego što ga ispiju ili da se grančica ruzmarina stavlja u postelju mladenaca da bi se obezbedila vernost u braku.
Po drugom verovanju, ko ne voli miris ruzmarina, nije sposoban za pravu ljubav i biće neveran. Grančice ruzmarina kače se iznad vrata, a listići posipaju po podu, da bi se uklonili štetni uticaji i onemogućile "zle oči".
Zbog intenzivnog mirisa veruje se da "bistri um", neguje pamćenje i sećanje, tera noćne more i obezbeđuje miran san, a povoljno utiče na vernost u svim vrstama veza. Ako u bašti ruzmarin bujno raste, po verovanju, žena je "gospodar kuće".
Preporučuje se da se ruzmarin gaji ispred kuće, ne u kući, jer u bašti obezbeđuje priliv novca i svako blagostanje u domaćinstvu. Opevan je u pesmama, "Ruzmarine moj zeleni", "Lepa je ruža, lep je beli krin / al' najlepši zelen ruzmarin", i drugim, od tužnih o nesrećnoj ljubavi do veselog svatovca.
Tagovi
Autorka