Za poljoprivrednike, svitac je simbol unutrašnje svetlosti, lepote, duhovnosti, nade i dobrih ideja. Ko ih vidi, to je srećan predznak. U narodnim verovanjima ovi insekti su duše predaka koje posećuju rodni kraj
U toplijem delu godine, u povoljnim uslovima, još mogu da se vide male svetlosti žute, zelene ili svetlocrvene boje među rastinjem. U pitanju su svetleće bube, krijesnice, svjetlaci ili svici.
Privlače pažnju ljudi još od antičkog doba. U Japanu su za njih izgrađeni posebni parkovi gde mogu nesmetano da opstaju, razmnožavaju se i obasjavaju mrak. Svici (Lampyridae) su porodica insekata iz reda tvrdokrilaca (Coleoptera). Postoji preko 2.000 vrsta svitaca. Ime duguju očiglednoj pojavi da mnoge od vrsta u sumrak i tokom noći emituju svetlost. Ova svetlost nastala je kao evolutivno pošteno upozorenje predatorima da je svitac vrlo neukusan, u nekim slučajevima čak i otrovan, jer sadrži piron lucibufagin, sličan otrovu južnoameričkih žaba. Druge važne funkcije "hladne" svetlosti koju svitac emituje su poziv na ljubavnu igru ili varka za plen.
Rasprostranjen je u umerenoj i suptropskoj klimi. Mnoge vrste žive u močvarama ili u vlažnim šumovitim područjima gde hrane za larve ima u izobilju. "Fatalna" ženka roda Photuris imitira svetlosne signale roda Photinus da bi privukla mužjake i pojela ih. Larve svitaca po pravilu svetle, odrasle jedinke - zavisno od vrste.
Za poljoprivrednike, svitac je simbol unutrašnje svetlosti, lepote, duhovnosti, nade i dobrih ideja. Videti svice je srećan predznak. U narodnim verovanjima svici su duše predaka koje posećuju rodni kraj. Ubiti ili povrediti svica je velik greh, a kad svetleća bubica uđe u kuću predskazuje veliku radost i blagostanje. Ako uleti noću, ne treba gasiti svetlo, jer je zajedno sa svicem u kuću ušla i nada.
U podne izlaze poludnice, a zvuci se ponovo čuju sa prvim petlovima
U mnogim delovima Balkana smatra se da svitac nosi posebnu poruku i najavljuje dragog gosta. Veruje se da predstavlja putokaz u tami. Drugde se smatra da su svetlost od insekata zapravo mali fenjeri koje nose vile i druga šumska nevidljiva bića. Stare i tradicionalne religije posmatrale su svetlost svitaca sa strahopoštovanjem kao znak prisustva šumskih duhova. U doba kad se čovečanstvo s razlogom plašilo mraka, pojava svetlosti u šumi ili u blizini njiva verovatno je pre izazivala strah nego radost i divljenje.
Prema jednoj priči iz istočne Srbije, svici nekada nisu svetleli i zato su odrasli insekti slali svoju decu rano na spavanje. Ali, dvoje malih svitaca je pobeglo i igrali su se iako se mrak spustio. Odjednom, mali svitac reče svojoj drugarici "pa ti svetliš! Tvoj stomak svetli!" "I ti svetliš!", odgovori ona. Kad su se vratili kući i pokazali roditeljima svoju novu sposobnost, više im niko nije zabranjivao da se igraju kad padne mrak, a njihovo potomstvo nasledilo je ovu moć.
Prema novijim podacima, svetska populacija svitaca se smanjuje. Smeta im degradacija prirodnog staništa, svetlost koju emituju ljudske naseobine, korišćenje pesticida i klimatske promene. "Svitački turizam", kad ljudi idu u prirodu upravo s namerom da posmatraju svice, takođe utiče na smanjenje broja ovih insekata. Preporuke da se sačuvaju svetleće bube uključuju smanjenje veštačke svetlosti noću i očuvanje prirodnog staništa uz čitav spisak mera i akcija.
Tagovi
Autorka