Na Svetog Iliju strogo je zabranjen svaki rad u polju, jer će, po verovanju, svetac spaliti useve gromom.
Danas, 2. avgusta, pravoslavni vernici obeležavaju Svetog Iliju - u narodu bolje poznatog kao "Gromovnik Ilija". Jedan je od starozavetnih proroka iz devetog veka pre nove ere koji se zbog velikog značaja pominje u Talmudu, Bibliji i Kuranu.
Međutim, narodna mašta, a narod se u davna vremena sastojao od velike većine poljoprivrednog stanovništva, pripisala je ovom svetitelju mnogo osobina staroslovenskog božanstva Peruna, koji upravlja gromovima i baca ih na zemlju da bi uništio ljudskom oku nevidljiva zla bića.
Prema narodnom predanju, Sveti Ilija se vozi po nebu u ognjenim kolima, a tutnjava groma potiče od zvuka tih kola. Vuku ih četiri konja tamne dlake (jer su i olujni oblaci tamni) kojima iz nozdrva izbija plamen. Tako se obično i predstavlja na ikonama i freskama.
Drugi način je prikaz kako svetitelja hrani gavran u pećini kuda se sklonio od tiranije zlog cara Ahava - a gavran je, zanimljivo, u većini starih religija posvećen vrhovnom božanstvu.
Sveti Ilija je slava mnogih porodica, sela Novog Miloševa u Banatu, a takođe i slava vazduhoplovaca, dobrovoljnih vatrogasnih udruženja u gradovima i selima, taksista i uopšte vozača.
"Vozi kao Sveti Ilija" - kaže se kad neko dobro vozi.
Poljoprivrednici, prema objašnjenju stručnjaka etnologa, spadaju u konzervativan deo stanovništva koji ozbiljno poštuje stare običaje i izvršava sve svoje verske obaveze vekovima na isti način, uz vrlo male izmene.
Na Svetog Iliju strogo je zabranjen svaki rad u polju, jer će, po verovanju, svetac spaliti useve gromom. Kaže se "Sveti Ilija pali i gasi". Naročito je zabranjeno branje i sečenje bilo čega, zato se ovaj praznik provodi obično na nekoj proslavi, jer se mnogi vašari u selima održavaju upravo na današnji dan.
"Od Svetoga Ilije sunce sve milije", kaže se, ili "od Svetoga Ilije sve haljine milije“, jer već počinju da slabe letnje vrućine. Mnoga narodna verovanja odnose se na potpuno jasan strah stanovništva od groma i požara, jer Sveti Ilija spada u "ognjevite" svece.
Nekad je važilo pravilo da se na današnji dan kolje petao, i to crni, "da ne bi nadživeo gazdu". Takođe treba probati med od ovogodišnjeg vrcanja, da bi svi u kući bili zdravi, a običaj je nalagao i da se deci namažu obrazi medom, "da bi bila vesela". Med izvađen iz košnice na ovaj praznik smatran je kao lekovit. Kad na svetog Iliju grmi, verovalo se da to Sveti Ilija gađa đavole, zato se ne treba ni krstiti, da ne bi đavo, u nevolji, utekao pod krst.
Tri dana pre i tri dana posle Svetog Ilije zovu se "kresovi" ili "ilinski kresovi" i tad žene nisu htele da peru ništa od muške odeće, naročito košulje, jer bi se rublje "iskresalo" to jest iskrzalo za kaznu što je prekršena zabrana rada na veliki praznik.
Ne sme da se ulazi u vinograd niti da se rade uobičajeni kućni poslovi, jer može da se dogodi velika nesreća, naročito požar ili suša. Kad grom udari, seljaci su dobro pazili i pamtili mesto gde je udario, verujući da se upravo tu krije "nečastiva sila".
Tagovi
Autorka