Prepoznatljivost poljoprivredno - prehrambenih proizvoda na tržištu ostvaruje se kroz prethodne analize i "osluškivanje" zahteva kupaca. Proizvodima je potrebno "udahnuti" dodatnu vrednost i potrošačima ponuditi prepoznatljiv proizvod.
Većina poljoprivrednih proizvođača slaže se u jednom: proizvode nije teško proizvesti, teško ih je prodati. Kao osnovni razlog tome, navode prisustvo uvoznih proizvoda diskutabilnog kvaliteta, a vrlo niske cene. Međutim, superiornost kvaliteta proizvođači mogu iskoristiti uvažavajući neke od osnovnih načela ponude i potražnje.
Trenutna tržišna situacija diktirana od strane ponude i potražnje, u najvećoj meri određuje pravac kojim će se proizvođač baviti. Vrlo važno pri tom je prepoznati tržišne trendove i svoje poslovanje usmeriti ka tome. Subjektivnost odluka proizvođača potrebno je minimizirati i svoje odluke zasnivati na trenutnim zahtevima tržišta.
Pored navedenog, proizvođač mora da se u određenoj meri oslanja na sopstveno iskustvo i projekciju budućih zahteva tržišta zasnovanih na prethodnim periodima. Svakako proizvođač mora da obrati pažnju na trenutnu konkurenciju i istraži tržište kako bi bio u stanju biti korak ispred konkurencije.
Pre nastupa na tržištu svaki proizvođač mora da postavi sebi sledeća pitanja: Kome želim prodavati svoje proizvode? Šta kupci očekuju od proizvoda? Gde se kupci nalaze? Na koji način doći do njih?
Proizvođači, pogotovo oni koji proizvode manje količine proizvoda, moraju biti svesni da fizički ne mogu zadovoljiti svu potražnju na tržištu. Vrlo važno je napraviti projekciju koji deo tržišta proizvođač može da zadovolji i u skladu sa tim, planirati svoju proizvodnju. Takođe, nužno je prepoznati ko su finalni kupci proizvoda i kako do njih doći.
Kanal distribucije proizvoda određuje način na koji će prodavci doći do kupaca. On se planira u skladu sa lokacijom kupca i njihovim preferencama ali i oblikom delatnosti kojom se proizvođač bavi. Bilo da se radi o direktnoj prodaji, prodaji putem interneta, prodaji u supermarketima ili vlastitim prodavnicama, proizvođači planiraju troškove proizvodnje i način distribucije proizvoda.
Dodavajući novu vrednost, proizvođač nudi nešto novo i shodno tome povećava vrednost proizvodu. Dodatna vrednost vrlo često realizuje se kroz dodatnu preradu proizvoda ili njegovu termičku obradu. Pored toga, ona može biti realizovana i kroz direktnu distribuciju na adrese kupca, jedinstvenu ambalažu, traženo pakovanje ili bilo koji drugi oblik ponude proizvoda koji nije uobičajen na tržištu.
Dodatna vrednost, dakle, odnosi se na sve aktivnosti i radnje koje proizvođač preduzme kako bi svojim proizvodima dodao neku veću vrednost koja će na kraju kod kupca stvoriti dodatno zadovoljstvo i učiniti proizvod atraktivnijim i funkcionalnijim.
Tagovi
Autor
