Ovim poslom se bavi punih 15 godina i gotovo je nepogrešiv u toj proceni.
Da Vladimir Bursać iz beogradskog naselja Batajnica nije otišao sa svojim prvim rasnim psom na jednu od prestižnih izložbi u zemlji i pobedio, zasigurno nikada ne bi postao profesionalni hendler pasa. Do ove titule odvela ga je ženka rase američki staford terijer, stara četiri i po meseca, koja je u oštroj konkurenciji proglašena najlepšom ženkom u svojoj kategoriji, dok je prvo mesto za najlepšu bebu na izložbi izgubila od svog brata koji se takođe prvi put pojavio na takmičenju.
Na ovo nadmetanje rasnih pasa otišao je na nagovor svog prijatelja iako nije znao šta je kinologija.
Verni čuvar kuće i imanja: Koja je uloga psa u životu poljoprivrednika?
"Mi smo u stvari tada otišli da se družimo i vidimo sve te pse koje su vlasnici doveli. Inače u Srbiji je pre petnaest godina bilo mnogo staforda, odnosno veliki broj svetskih i evropskih prvaka, tako da nam je bila čast da uživo vidimo sve te pse", pojašnjava Bursać.
Videći kako on lepo vodi svog psa kroz teren za takmičenje neki vlasnici pasa, koji su na izložbe dolazili sa više pasa, zamolili su ga da im pomogne tako što će neke od njih da provede kroz ring za takmičenje, što je sa radošću prihvatio. Oni su tada u njemu videli talentovanog hendlera pasa i predložili da se kroz pohađanje kurseva osposobi za ovo zanimanje. Iako mu je to zazvučalo kao veoma dobra ideja, pre nego što je počeo da pohađa kurseve dobro je istražio šta je u stvari hendling.
Kada se informisao da je to zanimanje ljudi uz koje pas uči kako da ide na povodac, da stane u stav na izložbi i dozvoli sudiji da ga prepipa, opipa testise ako je mužjak, pregleda zube i da pas nema nikakvu lošu reakciju na to, odlučio je da se time ozbiljno bavi jer je shvatio da je to pravo zanimanje za njega.
Otuda je počeo da sakuplja video materijale iz Rusije, Amerike i Italije sa obukama pasa za izložbena takmičenja, a potom i pohađa razne obuke i kurseve kako bi naučio ovaj posao. Sve što bi tamo naučio kući je isprobavao sa psom pokušavajući da nađe svoj način rada.
"Na kursevima sam imao priliku da naučim razne tehnike rada sa psima za takmičenje, što mi je kasnije mnogo pomoglo u radu sa njima jer se svi u tim slučajevima ne ponašaju na isti način", kaže naš sagovornik ističući da neki vole da se igraju, pred drugima mora da pokaže autoritet ili jednostavno stimulišu nekom poslasticom kako bi zavoleli vodiča i sam ring gde treba da se na najbolji način prikažu sudijama.
On najviše voli da radi sa psima starim od tri do pet meseci bez obzira kojoj pasmini pripadaju. Mada prihvata rad i sa psima starosti dve, pa i četiri godine koji su već učestvovali na izložbama, a gde se nisu lepo ponašali pa on u radu sa njima mora mnogo toga da se ispravi.
"U jednom periodu nisam hteo da radim sa određenim rasama zato što zahtevaju drugačiji tip izlaganja. Međutim, kada sam i to usavršio počeo sam da vodim sve rase pasa. Primitivci iz pete grupe i terijeri su teži za rad od drugih", kazuje Bursać ističući da su terijeri jako srčani psi i sa njima mora mnogo više da se radi. U svakoj rasi se, po njegovim rečima, desi da neka jedinka bude malo plašljivija ili agresivnija, ali ako se na vreme krene sa njihovom socijalizacijom sa ljudima, decom i drugim psima onda nema nikakvih problema.
Kada mu dovedu psa on u njemu odmah prepozna šampiona. Njemu kao hendleru više odgovara da bude što idealniji kako sa njim ne bi imao probleme u ringu. Svaki pas ima neku manu koju on nastoji da sakrije od sudija, a sve vrline da istakne. Zato gotovo uvek insistira da mu vlasnik lično dovede psa kako bi mogao da mu kaže šta može da očekuje od njega.
Petnaestogodišnje iskustvo hendlera mu omogućava da bude gotovo nepogrešiv u procenama. Par puta je bio u prilici da vlasnicima kaže da njihovi psi nisu za izložbu ili da su samo za manje izložbe, a nikako za one koje se održavaju na svetskom nivou.
"Mnoge pse sam vodim na izložbu jer njihovi vlasnici ne mogu da izdvoje vremena za to. Uvek se potrudim da ih tamo što bolje prezentujem kako bi postigli što bolje rezultate”, naglašava naš sagovornik ističući da pse pojedinih vlasnika na ovakav način vodi već dugi niz godina što za njega predstavlja veliku privilegiju.
Ovo ne treba da čudi s obzirom da naš sagovornik u svom dvorištu ima dovoljno prostora za ring dresuru, mada najviše voli da to radi sa njima na ulici gde može da ih socijalizuje na pravi način. A koliko je uspešan u tome govori i podatak da je samo na nedavno održanoj izložbi pasa međunarodnog karaktera u Vranju sa šest pasa različite rase koje je doveo u pratnji, sa njih pet osvojio pet prvih mesta u kategoriji prvaka rase.
Foto prilog
Tagovi
Autorka