Dokumentarni film "Istočno od Salinasa“ iz 2015. godine, u režiji Laure Pačeko i Džeki Mou, vodi nas u srce kalifornijske poljoprivredne doline Salinas, gde upoznajemo bistrog dečaka i njegovog posvećenog učitelja - oboje su sinovi sezonskih poljoprivrednih radnika.
Džon Stajnbek (1902–1968) je bio američki pisac i dobitnik Nobelove nagrade. Njegovi romani, uključujući "O miševima i ljudima“ i "Plodovi gneva“, prikazuju živote običnih ljudi tokom Velike depresije u Sjedinjenim Državama i bave se temama siromaštva, socijalne nepravde i borbe za ljudsko dostojanstvo.
Plodovi gneva prati porodicu Džoud dok napuštaju Oklahomu, koju je pogodila suša i ekonomski kolaps tokom Velike depresije. Priča se odvija na putu za Kaliforniju i na tamošnjim poljima, gde migranti traže posao i bolji život. Objavljen 1940. godine, roman prikazuje teške životne uslove, eksploataciju radne snage i borbu za opstanak u vremenima krize, sa snažnim kontrastom između bogatih zemljoposednika i siromašnih doseljenika, ali i solidarnost među ljudima ujedinjenim istom nadom.
Salinas je grad u američkoj državi Kaliforniji, smešten u istoimenoj dolini u okrugu Monterej. Poznat je po intenzivnoj poljoprivredi i često se naziva "Svetska činija salate“ (Salad Bowl of the World) zbog velike proizvodnje povrća i voća. U tom području radi i značajna zajednica migranata koji se bave poljoprivredom i ključni su za lokalnu ekonomiju.
Poljoprivrednici u dolini sve više ulažu u sopstveni smeštaj za strane radnike kako bi osigurali stabilnu radnu snagu. Zbog strožih imigracionih kontrola i starenja lokalne radne snage, okreću se federalnom programu viza H-2A kako bi zaposlili strane radnike.
Prema pravilima tog programa, poslodavci su obavezni da radnicima obezbede smeštaj, hranu i prevoz. Pošto je okrug Monterej jedno od najskupljih područja za život, uzgajivači sve više privatno finansiraju izgradnju modernih stambenih kompleksa.
Procenjuje se da najmanje polovina od procenjenih 255.700 poljoprivrednih radnika u Kaliforniji nema dokumente, što ih čini posebno ranjivim na deportaciju.
Dokumentarni film "East Of Salinas" (Istočno od Salinasa) iz 2015. godine, u režiji Laure Pačeko i Džeki Mou, vodi nas u srce kalifornijske "Stajnbekove zemlje“ čak pozajmljuje i naslov iz jedne od njegovih knjiga, "East Of Eden" (Istočno od raja) - dolinu Salinas, gde upoznajemo bistrog dečaka i njegovog posvećenog učitelja - obojicu sinove sezonskih poljoprivrednih radnika.
Pošto roditelji rade duge sate na poljima, učenik trećeg razreda Hose Ansaldo se često obraća svom učitelju, Oskaru Ramosu, za savet. Ali Hose nije redovan stanovnik; rođen je u Meksiku. Kao i mnoga druga deca migranti, počinje da shvata svoju situaciju - i mogućnosti koje mu mogu biti uskraćene bez njegove krivice.
Dunavska moruna vredi milijarde dolara: Zašto je danas na ivici izumiranja?
Film prati Hozea i Oskara tokom tri godine. Dečak je energičan, pametan i željan učenja, dok je njegova učiteljica odlučna da nešto uzvrati novoj generaciji dece migranata. Mnogi učenici koji dolaze u Oskarov treći razred u osnovnoj školi Šervud u Salinasu nikada nisu bili na plaži, iako je udaljena samo trideset kilometara.
Njihovi roditelji rade od ranog jutra do kasno u noć. Žive u skučenim stanovima u naseljima pogođenim nasiljem bandi. Deca preuzimaju svakodnevne brige svojih roditelja - kako da sastave kraj s krajem, nose se sa ozbiljnim zdravstvenim problemima, strahom od deportacije.
Tokom proteklih nekoliko godina, čuo sam svakakve priče o stranim radnicima. Između moja dva novinarska posla, radio sam i nekoliko fizičkih poslova u skladištima. Jedan je bio u Varaždinu. Moje kolege sa posla su bili Filipinci. Radoznao kakav jesam - postavljao sam im svakakva pitanja. Svašta sam i čuo. Kao, na primer, o užasnim uslovima rada i stanovanja u Dubaiju. Ili Kataru. Ili o bratu koji je otišao za Pariz. I završio u izbegličkom kampu u Kaleu.
Veliki deo moje porodice, i prijatelja, radio je širom sveta. Ili još uvek radi. Ujaci moje majke su nekada radili u Nemačkoj i Austriji, a današnje generacije su posetile Kanadu, Australiju i na kraju se nastanile u Irskoj. I malo ko je ostao nakon penzije. Zarađene ili doživljene. Svi su jedva čekali da se vrate u svoj dom.
Neke stvari se nisu promenile hiljadama godina. Od egipatskih piramida do danas. Jeftina radna snaga iz inostranstva često je bila ključ prosperiteta jedne zemlje. Ostaviću vas sa tom mišlju. Srećan, sa zakašnjenjem, Praznik rada.
Tagovi
Autor