Procenjuje se da bi do 2030. godine u Kini moglo biti oko 15.000 bivših rudnika uglja, što otvara pitanje njihove prenamene
Ekstremne vremenske prilike sve više otežavaju poljoprivrednu proizvodnju. Dok se poljoprivrednici suočavaju sa toplotnim talasima, sušama, obilnim padavinama i gradom, kineski istraživači razmatraju neobično rešenje - pretvaranje napuštenih rudnika uglja u podzemne farme, piše Agrarheute.
Kako navodi "Saut Čajna morning post", kineske vlasti razmatraju mogućnost korišćenja napuštenih rudarskih postrojenja za potrebe poljoprivrede. Procenjuje se da bi do 2030. godine u Kini moglo biti oko 15.000 bivših rudnika uglja, što otvara pitanje njihove prenamene.
Ideja za sada nije stvaranje ogromnih podzemnih polja žitarica, već pre svega istraživanje mogućnosti uzgoja biljaka u kontrolisanim uslovima.
Projekat sprovodi tim iz Centra za zeleni i visokoefikasni razvoj resursa zasnovanih na uglju u provinciji Šansi, u kineskoj provinciji Šansi, jednom od važnih rudarskih područja zemlje.
Upravo u toj regiji posledice podzemne eksploatacije uglja predstavljaju problem za poljoprivredu. Istraživanja iz istočne Kine pokazala su da sleganje tla i zadržavanje vode nakon rudarskih aktivnosti mogu oštetiti poljoprivredne površine.
Napušteni rudnici imaju prostrane tunele i okna, a u njima već postoji deo infrastrukture, poput električne energije i ventilacionih sistema. U nekim slučajevima dostupan je i pristup podzemnim vodama.
Izgradili veštačku reku dugu 2.700 km za snabdevanje 185 miliona ljudi
Takvi prostori mogli bi da se prilagode za uzgoj biljaka u potpuno kontrolisanim uslovima, odnosno za svojevrsne podzemne "indoor" farme. To bi istraživačima omogućilo preciznu kontrolu temperature, osvetljenja, vode i kvaliteta vazduha, kao i proučavanje rasta biljaka u različitim uslovima.
Međutim, podzemna poljoprivreda suočava se sa nizom ozbiljnih izazova.
Jedan od njih je bezbednost samih rudarskih objekata, dok dodatni problem predstavljaju gasovi poput metana, radona i ugljen-dioksida. Za bezbedan rad bilo bi neophodno obezbediti efikasan sistem ventilacije i stalno nadzirati kvalitet vazduha.
Podzemna voda istovremeno je i prilika i rizik. Mogla bi da se koristi za uzgoj, ali bi pre toga bilo potrebno utvrditi njen kvalitet i eventualno je dodatno obraditi zbog mogućeg zagađenja povezanog sa rudarskim aktivnostima.
Najveći izazov ipak bi moglo da bude svetlo. Biljkama je za fotosintezu potrebno odgovarajuće osvetljenje, što znači da bi podzemne farme zahtevale velike količine električne energije. Zbog toga se takav model za sada teško može smatrati zamenom za velika poljoprivredna zemljišta na površini.
Ipak, kineski projekat pokazuje da se napušteni rudnici sve više posmatraju kao prostor za nove namene. Osim poljoprivrede, razmatraju se i mogućnosti njihovog korišćenja za skladištenje vode i proizvodnju geotermalne energije.
Tagovi
Autor