Pre 12 godina, porodica Gajić odlučila je da se iz velikog grada preseli u selo. Dok suprug radi, Danijela, majka pet devojčica, odlučila je da se posveti odgajanju dece, ali nalazi vremena i za ručne radove, pravljenje i prodaju kolača, čitanje i planinarenje.
O povratku mladih na selo, tokom poslednjih nekoliko godina mnogo se govori. Dok jedni ni pod kojim uslovima ne bi napustili gradske oblike života, drugi maštaju o kupovini kuće sa velikim dvorištem, u kome bi gajili kokoške, guske i patke, hranili svinje, ovce ili koze. Dolazak u selo mnogi doživljavaju kao idiličnu priču u kojoj se mir i tišina, buđenje uz petlove i cvrkut ptica podrazumevaju, kao i čist vazduh i zdravo povrće i voće. Resorno Ministarstvo kao i Pokrajinski sekretarijat za poljoprivredu, imajući u vidu da su srpska sela opterećena brojnim problemima, stimulisali su mlade ljude i bračne parove da žive i rade u seoskim sredinama.
Težnja za zdravim životom gradskog stanovništva, kako tvrde stručnjaci, poslednjih godina popularna je ne samo kod nas, već i u Severnoj Americi, kao i u brojnim evropskim zemljama. Povratak na selo često nije vezan samo za posao i proizvodnju, već je neretko motivisan isključivo željom za promenom načina života.
I porodica Gajić je pre desetak godina, živeći u velikom gradu, maštala o kući, velikom dvorištu i seoskom miru. Tako su u Obrovcu, nedaleko od Bačke Palanke, kupili kuću, renovirali je, prilagodili svojim potrebama i tako započeli seosku idilu, željni zdravog načina života, daleko od gradske gužve.
"Pre 12 godina kupili smo kuću na selu, sa namerom da živimo zdravije, da se posvetimo jedni drugima, da imamo mir. Moj muž je iz Knjaževca , a ja sam Novosađanka. Želeli smo veliku porodicu i život bez stresa. Tada smo imali dvoje dece, dve devojčice", priča Danijela i dodaje da im se kuća u Obrovcu veoma svidela. Kupili su je uz pomoć kredita, bez ičije pomoći.
Nisu imali nameru da se bave poljoprivredom, s obzirom na to da je njen muž inženjer u jednoj uspešnoj firmi, već da zaborave grad, veliku buku i gužvu.
"Uselili smo se u ovu kući, a nikoga u okolini nismo poznavali. S druge strane, oni koji su nas dobro znali, smatrali su da je to velika ludost i avantura, tako da baš I nismo imali nekakvu podršku. U gradu smo ostavili prijatelje i komšije i pred nama je bio život iz početka u novoj sredini u kojoj nije bilo mnogo toga što sam očekivala, kao što je mesara, vrtić, menjačnica. Moj muž je radio, ja sam brinula o deci, naučila sam da kuvam, mesim hleb, pripremam zimnicu, sadila sam baštu, te smo na taj način štedeli", priča Danijela Gajić.
U međuvremenu porodica se proširila, tako da danas imaju pet devojčica: Milenu (17), Anđelu (14), Jovanu (8), Mariju (5) i najmlađu dvogodišnju Atinu.
"Dolazak iz grada u selo je je velika promena, na koju nisu svi spremni. Na selu u maloj sredini tempo života je mnogo mirniji, deca su bezbednija, igraju se u našem dvorištu, koje tokom leta izgleda bajkovito. Iza kuće imamo baštu u kojoj bez ikakvih hemikalija uzgajam voće i povrće, te tako znam šta moja deca jedu. Nađe se vremena i za čitanje, a ljubav prema ručnim radovima odvela me je u seosko udruženje Svilen konac. Ranije sam pravila suvenir, lutke u narodnoj nošnji, a sada mesim i prodajem štrudle, medenjake i kuglofe, tako da svoju platu zaradim kod kuće", kaže ova mlada žena, koja se odnedavno bavi i planinarenjem.
Danijela, koja je do dolaska u Obrovac studirala psihologiju, rado priča o svojim devojčicama, prelepom dvorištu, hobiju, ali napominje da nedostaju brojne stvari koje bi olakšale i ulepšale život na selu. Kako napominje, poslednjih nekoliko godina u Obrovcu ljudi su počeli da se intenzivnije bave voćarstvom - malinama i jagodama, ali nedostaju radna mesta, firme u kojima bi se seosko stanovništvo zapošljavalo, kulturni i sportski sadržaji za decu.
"Meni, ali i svim drugim mladim mamama, bilo bi mnogo lakše kada bi u selu postojao vrtić. Trenutno imamo malo igralište za decu, ali je zaraslo u travu, te se dogovaramo da ga zajedničkom akcijom očistimo. Mislim da se ne poklanja dovoljna pažnja razvoju seoskih sredina, selo se mora modernizovati. Mi ovde nemamo kanalizaciju, a problem je deponija. Ovde ljudi najčešće novac zarađuju nadničareći, što je težak posao, zato mladi u potrazi za lakšim poslovima odlaze. Ima dosta praznih kuća, mnoge su zapuštene. Moja deca ne primaju dečiji dodatak, a ja kao majka pet devojčica nemam nikakvih privilegija, a stalno se mogu čuti priče o podsticaju nataliteta. Najstarija ćerka Milena, kao odličan učenik, nije dobila stipendiju. Ona i Anđela letos su zaradile džeparac berući maline", kaže Danijela. Dodaje da bi život u selu, ukoliko bi ona bila ekonomski razvijenija, sa više različitih sadržaja, kako za decu tako i odrasle, bio mnogo lepši i primamljiviji.
Tagovi
Autorka