Usled delovanja nepovoljnih vremenskih uslova i nemogućnosti blagovremenog ulaska mehanizacije na parcele, vremenom dolazi do narušavanja strukture i fizičkih osobina zemljišta, što dovodi do degradacije i gubitka plodnosti.
Učestali i intenzivni periodi suše, pomeranje kalendara radova u polju, pojava novih bolesti i štetočina kao i vremenske nepogode na našem području sve više uzimaju danak poljoprivrednim usevima, a samim tim ugrožavaju proizvodnju hrane.
Usled delovanja nepovoljnih vremenskih uslova i nemogućnosti blagovremenog ulaska mehanizacije na parcele, vremenom dolazi do narušavanja strukture i fizičkih osobina zemljišta, što dovodi do degradacije i gubitka plodnosti.
Dublji slojevi zemljišta isušeni - setva pšenice mora da pričeka
Ozbiljan problem na našim prostorima je i značajan pad stočarske proizvodnje, pa je i redovna primena stajnjaka, kao primarnog izvora organske materije, pod znakom pitanja. Ukoliko se organska đubriva ne unose dovoljno ili se čak i ne unose, mikroorganizmi u tom slučaju, za svoju aktivnost troše rezerve humusa čime se ubrano smanjuje njegov procentualni sadržaj u zemljištu.
Humus je, između ostalog, čuvar hraniva, pre svega azota, fosfora i kalijuma, jer sprečava njihovo ispiranje u one slojeve zemljišta koji nisu pristupačni korenovom sistemu biljaka. Takođe, bilo koje primenjeno mineralno đubrivo ima slabiji efekat, ako nema dovoljno organske materije u zemljištu. Ukoliko je, iz nekog razloga, unos stajnjaka ograničen, pad humusa se može ublažiti primenom komposta, zelenišnog đubriva ili zaoravanjem žetvenih ostataka.
Kada je reč o strukturi, zemljište koje nema dovoljno organske materije postaje zbijeno, podložno eroziji, a gubi i rastresitost, što predstavlja ozbiljan problem u proizvodnji poljoprivrednih kultura. Zbog poremećenog vodno-vazdušnog režima, takvo zemljište, teško podnosi sušu, pa je samim tim ugrožen i razvoj biljaka.
Konstantna primena teške mehanizacije dovodi do stvaranja nepropusnog sloja, takozvanog plužnog đona koji blokira, ne samo kretanje vode, već i razvoj korenovog sistema. To je posebno problematično u sušnim uslovima kada biljka nema mogućnost da usvoji hranljive materije i vodu iz dubljih slojeva, jer je koren plitak. Rešenje svakako leži u primeni podrivača na dubini od 50 centimetara kako bi se razbio sabijeni sloj, bez nepotrebnog prevrtanja zemlje.
Sa druge strane, prekomerna obrada dovodi do stvaranja praškastog, površinskog sloja zemljišta koje je naročito podložno eroziji vetrom. Tom prilikom dolazi i do gubitka organske materije, a takođe se uništavaju i korisni mikroorganizmi.
Pored nedostatka humusa i intenzivne obrade, na strukturu zemljišta utiču dugi sušni periodi, ali i izmenjen režim padavina, tamo gde ih ima. Kada zemljište nema dovoljno vode dolazi do narušavanja svih njegovih fizičkih osobina, a pre svega se gubi fina, mrvičasta struktura.
Zato je jedan od načina borbe protiv globalnih klimatskih promena prilagođavanje na izmenjene vremenske uslove. Uvođenjem redukovane obrade zemljišta usporavamo gubitak vode iz dubljih slojeva zemljišta, dok se gajenjem pokrovnih useva sprečava erozija, a zemljište obogaćuje čistom organskom materijom.
Poštovanje plodoreda, kao i kontrolisana primena đubriva smanjuje ukupne troškove proizvodnje, ali i doprinosi pravilnom iskorišćavanju hraniva od strane biljaka. Time se održava zdravlje i plodnost zemljišta za buduća pokolenja.
Ukoliko ne sprečimo gubitak humusa i ne preduzmemo neophodne mere za očuvanje vlage, doći će do potpune degradacije i zemljište će biti biološki mrtvo.
Tagovi
Autorka