Selo, grad, varošica - ne postoji globalna definicija?

Hiljadama godina ljudi izgrađuju gradove, ali se još uvek nisu složili i oko njegove definicije, ali ni one za druga mesta te regije. Do sada. Ujedinjene nacije su prošlog meseca usvojile zajedničku inicijativu u koju je uključen Eurostat, DG REGIO i JRC radi uspostavljanja globalnih definicija za urbana i ruralna područja. Kako pišu, pet godina napornog rada trebalo bi da omogući efikasno praćenjeu i prilagođavanja politika u vezi sa ciljevima održivog razvoja.

Potreba za tim otkrivena je brzo nakon usvajanja UN-ovih ciljeva održivog razvoja 2015. godine, kada su primećene velike razlike između nacionalnih definicija u domenima kao što su zdravlje, siromaštvo i pristup uslugama.

Svaka od 193 zemlje članice UN-a imale su sopstvena tumačenja. Na primer, u Kostariki je grad mesto sa asfaltiranim ulicama, dok je u Maleziji to značilo da stambene jedinice imaju moderne sanitarne čvorove. Što se tiče definicije seoskih područja, neke su zemlje posmatrale rasprostranjenost poljoprivrede, dok su se druge fokusirale na to može li se do njih doći javnim ili avio prevozom.

Potreba za usklađivanjem je bila hitna pa su 2016. Eurostat i DG REGIO najavili razvijanje globalne, usklađene definicije. Iste su dogovorene još 2011. godine unutar EU-a, a iskustvo tog procesa moglo bi se upotrebiti u postizanju cilja na globalnom nivou.

Pronalaženje zajedničkog jezika

U saradnji sa 193 zemlje i nekoliko međunarodnih organizacija - FAO, ILO i UN-Habitat koji su se kasnije uključili, dodato je nekoliko slojeva složenosti, s velikim ekonomskim, geografskim i kulturnim razlikama.

Najveća prepreka pronalaženju zajedničkog jezika bio je status bogatstva i sofisticiranosti koji je povezan sa urbanim područjima u mnogim zemljama. Ovde je grad definisan određenim nivoom pružanja usluga, kao što je pristup električnoj energiji ili mobilnoj mreži, škola i sudnica kao i ekonomijama koje su prilično napredne. Ali, ovaj način razmišljanja suočio se sa praćenjem ciljeva održivog razvoja. Jer, kako kažu, kako možete znati koliki udeo stanovništva u selima ima pristup vodi ako upravo taj faktor preusmerava područje iz ruralne u urbanu kategoriju?

Na kraju je pronađeno rešenje mapiranjem mrežnih stanica od jednog kvadratnog kilometra. Njihovim grupisanjem, a na osnovu gustoće i merenjem veličine naseljenosti, sva bi se područja mogla svrstati u tri kategorije: gradovi, varošice i seoska područja.

JRC je među prvim izradio procenu globalne populacione mreže kombinujući satelitske snimke sa već postojećim statističkim podacima. Početni su rezultati predstavljeni u više od 100 zemalja, a kad su videli kako te nove definicije više ili manje odgovaraju njihovim procenama, napokon se mogao postići dogovor.

Masovni talasi urbanizacije

Jedno od iznenađenja prilikom primene novih definicija na globalnom nivou bilo je otkriće da većina zemalja Afrike i Azije nije tako ruralna kako se u početku mislilo. Na ta dva kontinenta su u toku masovni talasi urbanizacije. Stoga je već sada jasno da veliki udeo populacije već živi u urbanim područjima. Kako bi im se pomoglo u razvoju, plan je usmeriti napore na poboljšanje gradova koji već postoje, umesto na izgradnju novih.

Kako ističe Eurostat, ove informacije nisu korisne samo za praćenje ciljeva održivog razvoja i prilagođavanje politika, već i za osiguravanje da se razvojna pomoć EU troši na način koji obezbeđuje stvarni napredak i u seoskim i u urbanim područjima.

Ovaj metodološki priručnik za definisanje gradova, mesta i seoskih područja možete preuzeti u dokumentu ispod teksta.