Karfiol je biljka iz porodice kupusnjača koja najbolje uspeva na prohladnim i vlažnim podnebljima. Zato se usevi karfiola moraju redovno navodnjavati. Ta biljka najbolje uspeva na slabo kiselim i neutralnim zemljištima, a potrebna je i odgovarajuća vlažnost vazduha.
Karfiol (Brassica oleracea var. botrytis) je biljka iz porodice kupusnjača koja najbolje uspeva na prohladnim i vlažnim podnebljima. Optimalna temperatura za pravilan rasti i razvoj karfiola je 15-20ºC. Kako objašnjava diplomirani inženjer ratarstva Slavica Kodžopeljić, on klija i niče već na 4-5ºC. Međutim, treba napomenuti i to da su mlade biljke osetljivije na mraz od odraslih.
Iako ima umerene potrebe za svetlošću, karfiol ne podnosi zasenjivanje, naročito u fazi rasada. On voli vlagu i to posebno u vreme zametanja i formiranja ruža. Zato se usevi karfiola moraju redovno navodnjavati, a potrebna je i odgovarajuća vlažnost vazduha (oko 80%). Ta kupusnjača najbolje uspeva na slabo kiselim i neutralnim zemljištima, pH vrednosti 5,8-7. Slavica Kodžopeljić naglašava da karfiol treba uzgajati u plodosmeni sa drugim kulturama, jer on na istu površinu može doći tek posle 4-5 godina.
Za kasnu proizvodnju setva semena karfiola se obavlja u hladne leje na otvorenom polju. To se radi od 10. do 20. maja, zato što rasad stiže za 40-45 dana, što omogućuje berbu pre pojave mrazeva. Pre setve zemljište treba dobro pođubriti sa 2-4 kg stajnjaka ili 40-50g NPK đubriva po metru kvadratnom, a zatim izmešati i poravnati i nakon toga površinu podeliti na leje široke 1-1,2 metra. Leje mogu da budu ravne ili blago uzdignute. Setva se obavlja ručno ili pogodnim sejalicama (3-4g/m2), a preporučljivo je korišćenje semena velike klijavosti (najmanje 90%).
Seme nakon setve treba pokriti sitnom zemljom, a najbolje tresetom jer se tako ne stvara pokorica, pa je nicanje lakše. Iznikle biljke se moraju pažljivo negovati do rasađivanja, što se naročito odnosi na navodnjavanje. Bitno je da površinski sloj zemljišta stalno bude umereno vlažan. Rasad se plevi od izniklih korova, te štiti od bolesti (plamenjača) i štetočina (buvač). Neophodna je i prihrana, najbolje tečnim đubrivima koja sadrže i mikroelemente. Nega rasada podrazumeva redovno zalivanje, provetravanje, prihranjivanje i zaštitu od bolesti i štetočina.
Kasni usevi se rasađuju u drugoj polovini juna ili eventualno početkom jula. Koristi se snažan i dobro razvijen rasad (kad ima 5-6 listova). Pikirani rasad sadi se ručno u prethodno iskopane jamice ili duž plitko otvorene brazde, a nepikirani pod sadiljku (ručno) ili mašinama sadilicama. Mašinska sadnja je znatno brža i zahteva 5-7 puta manje ručnog rada. Za mašinsku sadnju obično se ne može upotrebiti izduženi i prerasli rasad). Rane sorte (hibridi) se sade na rastojanju 60x30 centimetara ili 50x40 centimetara, a kasne na 60x50cm ili 70x50cm.
Povezana biljna vrsta
Izvori
Tagovi
Autor