Arakača je južnoameričko korenasto povrće bogato kalcijumom i vitaminom A. Ova biljka je izuzetno cenjena u Brazilu, Kolumbiji i Venecueli, a priprema se na sve načine, kao krompir kod nas.
Arakača (Arracacia xanthorrhiza) je južnoamerička korenasta kultura poput šargarepe i celera, a lišće je slično peršunovom. Ovu biljku su izvorno uzgajale samo planinske zajednice na Andima, a raste na 200 do 3.600 metara nadmorske visine. Zbog višestruke primene i niskih troškova proizvodnje danas je važna kultura i u regijama Brazila, Kolumbije i Venecuele, a često se uzgaja uz druge useve poput kukuruza, pasulja i kafe.
Kako piše agroxxi, procenjuje se da oko 30 miliona ljudi na Andama i 30 miliona ljudi u drugim mestima, uglavnom u Brazilu, jedu ovo povrće. Ono se priprema na isti način kao krompir, ali sadrži četiri puta više kalcijuma i betakarotena i mnogo vitamina A, stoga nije ni čudo što je tamo jedna od omiljenih namirnica.
Ovo povrće podseća na kratku šargarepu, prečnika do 10 cm, a ima belu kožu. Unutrašnjost može da bude ljubičasta, žuta ili bela. Listovi liče na peršun i variraju od tamno zelene do ljubičaste boje. Biljka može da poraste do jednog metra.
Meksički paradajz - zanimljivo, ali još uvek malo poznato povrće kod nas
Ovo povrće se kuva, lišće se jede sirovo, kuvano ili se dodaje raznim salatama. Stabljike se takođe koriste u ishrani, a mogu da se kuvaju poput ostalog povrća. Ipak, najčešće se u pripremi jela koristi koren koji kuvan ima aromu koju mnogi opisuju kao spoj celera, kupusa i pečenog kestena. Može da se jede prženo, kuvano u varivima, od njega se pravi pire, njoke, pa čak i čips. Ono što je važno napomenuti jeste to da je, prema nutritivnom sadržaju, zdravija i hranljivija namirnica nego što je krompir.
Na našem kontinentnu je uzgoj do sada bio neuspešan, prvo zbog potreba ovog povrća za suncem i temperaturom, duge vegetacijske sezone, osetljivosti na štetočine i bolesti, ali i kratkog roka čuvanja. Seme ove biljke ne može da se nađe u prodaji jer je navodno neupotrebljivo za komercijalnu proizvodnju zbog klijavosti koja je manja od 50 odsto.
Razmnožavanje se većinom obavlja reznicama, iako se samonikle biljke u svojim prirodnim staništima same razmnožavaju. Zbog toga je van Južne Amerike teško pronaći "najukusnije povrće na svetu", kako tamo tvrde za arakaču.
Sazrevanje traje 10 do 12 meseci od sadnje do prvog useva, a može da se skupi do 10 krtola veličine šargarepe oko središnjeg dela. Jedna biljka može da proizvede dva do tri kilograma jestivog korenja, a ukupni prinos je 40 tona po hektaru.
Tagovi
Autorka