Perlit i vermikulit u povrtarstvu: Jedan poboljšava drenažu, drugi zadržava vlagu

U povrtarskoj proizvodnji sve veću ulogu imaju supstrati i dodaci koji poboljšavaju fizikalna i hemijska svojstva zemlje. O razlikama između perlita i vermikulita te njihovoj praktičnoj primjeni razgovarali smo s dr.sc. Borisom Ravnjakom s Fakulteta agrobiotehničkih znanosti Osijek.

Govoreći o osnovama, objašnjava kako je perlit mineral vulkanskog porekla koji nastaje zagrevanjem na vrlo visokim temperaturama, oko 1.000°C. Dodaje da se tada voda zarobljena u materijalu naglo širi, zbog čega on pukne poput kokice i nastaju lagane, bele, porozne granule.

Perlit poboljšava prozračnost i drenažu

On je, kako ističe, inertan i sterilan materijal neutralne pH vrednosti (6,5-7,5), što znači da ne utiče na hemijski sastav supstrata niti sadrži patogene organizme.

"Njegova glavna funkcija je poboljšanje prozračnosti i drenaže zemljišta", naglašava Ravnjak.

Upravo zbog tih svojstava često se koristi u zbijenim i glinastim zemljištima sa lošim vodovazdušnim režimom. Mešanjem perlita u udelu od 10 do 30 odsto sa zemljom, kako navodi, značajno se poboljšavaju uslovi u zoni korena, čime se omogućuje bolji rast biljaka. Osim u zemlji, on se koristi i u proizvodnji presadnica te u hidroponskim sistemima.

Vermikulit zadržava vlagu i hranljive materije

Za razliku od njega, vermikulit ima drugačija fizička svojstva. Ravnjak objašnjava da je reč o mineralu zlatno-žute boje, listićaste strukture, koji ima sposobnost zadržavanja vode i hranljivih materija.

"Dok perlit poboljšava drenažu, on zadržava vlagu i oni su zapravo suprotnosti", ističe.

On je takođe pH neutralan, a za razliku od perlita nije potpuno inertan nego ima negativan naboj, što mu omogućuje vezivanje katjona iz đubriva.

"To znači da vermikulit može privremeno pohraniti hranljive materije i otpuštati ih biljci prema potrebi", pojašnjava Ravnjak.

Njegova primena je široka. Koristi se u proizvodnji mikropovrća, u mešavinama supstrata (15–20 %), ali i kao površinski sloj kod uzgoja rasada.

"Dodavanjem vermikulita na površinu supstrata smanjuje se isušivanje i održava stabilna vlaga", objašnjava Ravnjak.

Posebno je koristan i kod peskovitih zemljišta, koja slabo zadržavaju vodu.

"Njegovim mešanjem s peskovitim tlima može se značajno povećati sposobnost zadržavanja vlage, što je ključno za rast biljaka", dodaje.

Ravnjak ističe kako se često kombinuju perlit i vermikulit.

"Idealna kombinacija je oko 70 odsto osnovnog supstrata te po 15 odsto perlita i vermikulita, čime se dobija kvalitetnija struktura za razvoj biljaka", zaključuje.