Kisela zemljišta dominiraju Šumadijom

Ove godine, usled suše i vremenskih nepogoda, ratarski prinosi poljoprivrednih kultura biće znatno smanjeni. Međutim, vreme se menja, ali jedno ostaje konstatno, a to je činjenica da 60 odsto poljoprivredng zemljišta u Srbiji čine kisela zemljišta, odnosno ona čija je pH vrednost manja od 5,5.

Na primer, rod kukuruza na visoko kiselom zemljištu je oko tri tone po hektaru, a na baznom i više od duplo. Kisela zemljišta su i sklonija suši.

Kisela zemljišta južno od Save

Površina kiselih zemljišta se povećava pod uticajem intenzivne tehnologije proizvodnje, prekomerne upotrebe mineralnih đubriva, kiselih kiša i manjka organskih đubriva, pa je rezultat toga ograničena biljna proizvodnja.

Dok u Vojvodini preovladavaju bazna zemljišta, najveći deo kiselih nalazi se južno od reke Save, a u šumadijskom regionu i do 75 odsto. Ono što je zanimljiv podatak jeste da usled razvoja gustih šuma, zemljište teži da postane kiselo, pa i ne čudi što u Šumadiji, nekada prekrivene gustim hrastovim šumama, dominira baš ovaj tip zemljišta.

Gladne biljke

Stručnjak za ratarstvo PSSS Kragujevac Ljiljana Vuksanović kaže da su biljke na ovakvom zemljištu "gladne":

"Pojačana kiselost oranica je jedan od glavnih uzroka niskih prinosa, biljke se slabije ukorenjavaju pa je i korišćenje biljne hrane veoma slabo. Mikroorganizmi su u kiseloj sredini zastupljeni u minimalnom broju pa je i proces mineralizacije sveden na najmanju meru".

Preterano zakiseljavanje zemljišta je i jedan od izvora zagađenja, a da bi se zemljište "popravilo", potrebno je uraditi kalcifikaciju, odnosno uneti pečeni kreč, gašeni, laporac i slično ili fosforizaciju, odnosno unošenje fosfornih đubriva ili ono što je najbolja mera, humifikacija.

"Povećanje sadržaja humusa u zemljištu postiže se unošenjem organskog (zgorelog stajnjaka) kao i zelenišnog đubriva, to jest setvom biljaka koje rastu i stvaraju veliku količinu organske materije - grahorice, uljane repice, crvene deteline i druge. Na kraju je potrebno zaorati u trenutku kada se postigne najveća zelena masa, a to je u cvetanju", savetuje Vuksanovićeva.

Razmak između kalcifikacije i đubrenja

Dovoljne količine humusa u zemljištu povoljno deluju na fizičke, hemijske i biološke osobine zemljišta, a sam humus je ogledalo njegove plodnosti, jer je izvor hrane i energije za zemljišne mikroorganizme. Upravo je zemljište u Šumadiji siromašno organskom materijom. Da bi biljke rodile bolje i više, potrebno je "baciti" oko 50 tona stajnjaka na jedan hektar, na svake tri ili četiri godine.

Stručnjaci napominju da razmak između na primer kalcifikacije i unošenje drugih đubriva treba da bude između tri ili četiri sedmice, kako ne bi bilo štetnih posledica po biljne kulture, jer, kako kažu, "kalcifikacija obogaćuje očeve, a osiromašuje sinove".

Slabi prinosi kukuruza na kiselom zemljištu

Koje kulture uspevaju na kiselom zemljištu?

Ne treba biti obeshrabren, ako je vaše zemljište kiselo. Na takvom zemljištu, najbolje se razvijaju krompir i borovnica, paradajz, bosiljak i peršun, a na slabije kiselom krastavac, tikvice, grašak i drugo. Da biste bili sigurni koji je tip vaša zemlja i koje mere je potrebno primeniti, a onda i koje kulture zasejati - uradite analizu.

"Sistematsku kontrolu plodnosti obradivog poljoprivrednog zemljišta, po uredbi Ministarstva poljoprivrede Srbije, obavljaju Poljoprivredne stručne i savetodavne službe po kojoj registrovani poljoprivredni proizvođači imaju pravo na besplatnu kontrolu plodnosti za 10 uzoraka są parcela koja su u vlasništvu, za zemljište od I do V klase. Nakon toga će dobiti preporuku o pravilnom unošenju organskih i mineralnih materija kako bi se kod biljnih kultura postigao i kvalitet i kvantitet", kažu u PSSS Kragujevac.

Foto: Julijana Kuzmić