Fosfor i kalijum se u našim uslovima najčešće primenjuju zajedno, uz osnovnu, duboku obradu zemljišta tokom oktobra meseca, kada to vremenski uslovi dozvole.
Bliži se još jedna jesenja proizvodna sezona i setva ozimih ratarskih kultura, od kojih su kod nas najznačanije pšenica, ječam, ovas i u manjoj meri raž i tritikale. Međutim, pre same setve, potrebno je dobro pripremiti zemljište i obezbediti neophodne hranljive materije. Pored kvalitetne i blagovremene duboke obrade zemljišta, izbalansirana mineralna ishrana je od izuzetnog značaja za normalan rast i razvoj biljaka.
Međutim, pored mnogih makro i mikroelemenata koje biljke troše tokom vegetacionog perioda, fosfor i kalijum imaju ključnu ulogu u fiziološkim procesima, jer, pre svega, omogućavaju pravilan razvoj korenovog sistema kao i otpornost na stresne uslove.
Unošenjem pomenutih elemenata na jesen omogućavamo biljkama da spremno dočekaju proleće i uspešno nastave svoj dalji razvoj. Fosfor i kalijum se u našim uslovima najčešće primenjuju zajedno, uz osnovnu, duboku obradu zemljišta tokom oktobra meseca, kada to vremenski uslovi dozvole. Razlog tome je, izuzetno slaba pokretljivost ovih hraniva po zemljišnom profilu, pa su padavine tokom jeseni i zime i te kako važne za njihovu rastvorljivost i dostupnost biljkama. To je posebno važno za mlade useve kojima je hrana u početnim fazama rasta neophodna, naročito za razvoj snažnog korenovog sistema.
Fosfor je esencijalni, makroelement zaslužan za usvajanje vode i hranljivih materija, prilagođavanje stresnim uslovima spoljašnje sredine, kao i regeneraciju biljaka. Kod ozimih strnih žita, između ostalog, podstiče proces bokorenja i sprečava slabljenje biljaka usled delovanja niskih temperatura.
Kalijum učestvuje u procesima otvaranja i zatvaranja stoma, što reguliše potrošnju vode kod biljaka. Osim toga, povećava koncentraciju ćelijskog soka i tako štiti biljke od stresnih uslova, a takođe učestvuje i u transportu materija od lista ka plodu.
Pre same primene ovih hraniva potrebno je odraditi agrohemijsku analizu kako bi se utvrdio njihov procentualni sadržaj u zemljištu. Takođe je važno da znamo potrebe kulture koju gajimo, kao i utrošak fosfora i kalijuma tokom vegetacionog perioda.
U zavisnosti od agrohemijske analize i planiranog prinosa, pšenici je tokom vegetacije potrebno između 70 i 130 kilograma fosfora i 80 do 140 kilograma po hektaru kalijuma. Kada je u pitanju stočni ječam, on ima nešto niže potrebe za hranivima. To znači da mu je potrebno od 50 do 80 kilograma fosofora i 40 do 80 kilograma po hektaru kalijuma.
Primena trojnog NPK đubriva na jesen predstavlja najefikasniji način obezbeđivanja potrebne količine đubriva, a najčešće se primenjuje od 200 do 400 kilograma po hektaru. Proizvođači se uglavnom odlučuju za neku od sledećih NPK formulacija: 16:16:16, 6:12:24 ili 8:16:24. Idealno je u jesenjem periodu primeniti đubriva sa većim sadržajem fosfora i kalijuma, a deo azota ostaviti za rano proleće zbog rizika od ispiranja. Takođe, prevelika količina azota na jesen može dovesti do bespotrebne bujnosti nadzemne mase koja je osetljiva na mraz, ali i na gljivična oboljenja.
Kada je reč o pH vrednosti, treba naglasiti da su pšenica i ječam osetljive na kiselost zemljišta, pa je potrebno u tom slučaju pre đubrenja odraditi kalcizaciju. Jedan od problema pojave kiselosti je smanjena efikasnost primenjenog fosfora, pa je neophodno u tom slučaju odreagovati adekvatno i na vreme.
U cilju stvaranja povoljne strukture zemljišta, ali i zbog povećanja sadržaja organske materije, ne treba izostaviti redovnu primenu dobro zgorelog stajnjaka na svake tri do četiri godine u količini od 30 do 40 tona po hektaru.
Tagovi
Autorka