Druženje sa konjima na prostranstvima ove čudesne planine nude dva konjička kluba, u okviru kojih posetiocu mogu da nauče da jašu, a oni malo vičniji i da se oprobaju u galopu ili kasu.
Veliki je i broj ljubitelja konja, životinja koje svojom plemenitošću i lepotom malo koga ostavljaju ravnodušnim na Tari. Druženje sa njima na prostranstvima ove čudesne lepotice nude dva konjička kluba, "Grom" i "Dora" u okviru kojih svi posetioci mogu da nauče da jašu, a oni malo vičniji i da se oprobaju u galopu ili kasu uz prisustvo instruktora.
Dvadesetšestogodišnji Stefan Zarić iz Kaluđerskih bara na planini Tari vlasnik je Konjičkog kluba "Grom" koji je osnovan 2019. godine i u svom vlasništvu ima 11 konja, najvećim delom anglo-arapkse rase od kojih se osam trenutno koristi za jahanje.
Ovaj klub posetiocima pruža turističko-rekreativno jahanje koje obuhvata ono za početnike ili šetnju na konjima po prirodi, školu jahanju u manježu, kako za decu tako i za odrasle, i terensko jahanje za iskusne, koji su sigurni u sedlu.
"Kraće ture od sat vremena obuhvataju obilazak vidikovca Vranovina, jezera Jarovac te vidikovac Njeskovo, dok duže ture obuhvataju predela vidikovca Sokolarice, Račansku Šljivovicu, Dobro polje i krećemo se već ucrtanim i obeleženim stazama", objašnjava Zarić i dodaje kako je veoma važno da teren bude pripremljen za konje, odnosno, da se sastoji od livade, zemlje, šume, a ne kameniti i asfaltni putevi.
Zarić dodaje da veliki broj turista pored matične zemlje Srbije, dolazi iz susednih pograničnih opština Republike Srpske da nauče jahati.
"Početna obuka, osnovnih deset časova u manježu, obuhvata početne radnje, timarenje i sedlanje, te upravljanja konja u hodu, posle u kasu kao i hvatanje ritma u kasu, tzv. 'engleziranja' jer koristimo engleski stil jahanja i kasnije izlazimo na livadu", pojašnjava Zarić.
Ovaj mladi vlasnik kaže da je nošenje zaštitne opreme obavezno bez obzira kakav ste jahač, a ona podrazumeva zaštitu kacigu, prsluke i rukavice, te dodaje da nesrećnih slučajeva nije bilo.
"Cene rekreativnog jahanja se kreću od hiljadu do dve hiljade dinara pola sata, odnosno, 45 minuta, dok je cena terenskog jahanja od tri do četiri hiljade dinara u zavisnosti da li je individulana ili grupna tura", priča Stefan koji se prvi put susreo sa ovim plemenitim životinjama kada je imao devet godina i od tada su nerazdvojni.
Svoju ljubav prema njima odlučio je da nastavi da neguje kroz ovaj klub, a pre toga je bio dva puta prvak države u daljinskom jahanju.
Predsednik Konjičkog kluba "Dora", Dušan Milovanović, kaže da je ovaj klub osnovan davne 2007. godine na manastirskom imanju srpskog pravoslavnog manastira Rača na površini od desetak hektara. Namenjen je svim ljubiteljima konja koji vole ove životinje i žele da nauče da jašu. U okviru svoje ergele ima osam konja englesko-arapske rase i naglašava da je ovo prvi klub u Zapadnoj Srbiji koji se bavi učenjem jahanja dece, ali i odraslih.
"Već 2008. godine učestvovali smo u takmičenju, disciplini daljinsko jahanje koja podrazumeva izuzetno poznavanje konja, njegovih sposobnosti da pređe daljine od 40 do 100 kilometara u jednom ili više dana, a da se pri tome sačuva konj kako bi i dalje bio fizički spreman da nastavi trku", pojašnjava Milovanović.
Dodaje i da je briga o konjima i njihovom održavanju svakodnevna kako bi oni bili zadovoljni i srećni, ali i uvek spremni za druženje sa turistima i jahanje u prirodi. Seno za hranjenje ovih životinja se prikuplja sa lokalnih pašnjaka tako da je zastupljena planinska trava, koja je mnogo bogatija nego ravničarska, zbog dosta lekovitog bilja, a što se tiče zrnaste hrane, najviše se koristi ovas. Granule za konje se koriste u sezoni kada imaju povećane napore, kukuruz ako je hladnije vreme, dobijaju i vitamine, a šargarepe i jabuke kao poslasticu.
Konjički klubovi na Tari predstavljaju odličan izbor za sve one koji žele da iskuse njene prirodne lepote, prirodna bogatstva uz terensko jahanje ili šetnju po prirodi i šumi.
Na ovoj planini se sve više razvija turizam, a ova dva kluba zauzimaju posebnu ponudu u turističkoj razglednici Bajine Bašte. Tara je planina koja se može pohvaliti netaknutim prirodnim lepotama i održavanjem pravog planinskog ambijenta. Kao takva, veoma je primamljiva za porodične i školske izlete kojih poslednjih godina ima u sve većem broju.
Tagovi
Autorka