Francuska alpska koza daje više mleka, lako se jari, dobra je majka, drži do higijene i nije izbirljiva.
Porodični život na novom ognjištu Danijela Đorđević je sa suprugom i dvoje dece pre 10 godina započela u bujanovačkom selu Krševica, u staroj kući koju su kupili, a potom i renovirali. Tada im je njen otac poklonio dve bele koze balkanske rase da za sebe imaju mleka, sira i mesa. Nakon toga, brzo su došli na ideju da krenu ozbiljno da se bave kozarstvom.
Kupili su jarca za priplod rase alpina, jer su želeli da uzgajaju ovu vrstu koza koja se pokazala odličnom na ovom području. Francuska alpska koza daje više mleka, lako se jari, dobra je majka, drži do higijene i nije izbirljiva. Tokom proteklih godina neprestano su stado uvećavali, ostavljajući za priplod samo najbolju žensku jarad koju mogu tokom godine da napasaju i hrane hranom koju proizvode na više od deset hektara zemlje.
Sada njihovo stado broji 33 koze i oko 40 jarića. Od svake starije koze dobili su po dva jareta, dok su mlađe ojarile po jedno. Među ovim kozama nalaze se i dve belke sa kojima su počeli ovaj porodični posao.
Brigu oko koza naša domaćica ravnopravno deli sa svojim suprugom koji ih stalno izgoni na pašu i uz njenu pomoć, kao i pomoć dve ćerke, obrađuje zemlju. Prilikom ispaše na obroncima iznad sela posebno je na oprezu zbog vukova koji se, željni dobrog zalogaja, stalno prikradaju stadu. Iako ih čuva kao "oči u glavi" prošle godine su ove lukave životinje uspele da mu udave dve koze.
"Kada idu na pašu dobijamo i više mleka. Dovoljno je da provedu samo dva sata, pa da budu produktivne. Obožavaju da brste i kada je slaba paša uspeju da nađu ono što im treba i nahrane se", priča Danijela ističući da su prošle godine morali da ih dohranjuju zobom posle paše.
"Zbog velike suše nije bilo dovoljno trave na pašnjacima."
Naša sagovornica je zadužena za mužu i pravljenje sira koji je, kao i surutka, veoma tražen na ovdašnjem tržištu. Njihovu surutku kao lek najviše upotrebljavaju oni koji imaju problema sa plućima, astmom, bronhitisom. Nekim svojim kupcima dostavljaju je na kućnu adresu, zajedno sa sirom i drugim poljoprivrednim proizvodima.
"Cena kozjeg sira je od 800 do 1.000 dinara za kilogram. Litar mleka na otkupnom punktu košta 100 dinara, a na pijaci je 150", priča ona.
Đorđevići su prošle godine jarad prodavali po ceni od 450 dinara za kilogram žive vage na kućnom pragu i pijaci. Tokom ove zime prodavali su ih po ceni od pet evra. Ovogodišnju jarad ponudiće na prodaju pred slavu Đurđevdan, kada ima dosta potražnje. Međutim, nisu sigurni da li će ostvariti prošlogodišnju cenu s obzirom da se poslednjih godina u njihovom kraju znatno povećao broj ljudi koji drže ovu vrstu domaćih životinja.
Takođe, ističu da nisu zadovoljni tržišnom cenom odraslih koza koja, po njihovom mišljenju, ne bi smela da bude manja od 200 do 300 evra s obzirom na to da se njeno mleko koristi i kao lek.
Uprkos tome, planiraju povećanje postojećeg stada za još pedesetak koza i planiraju izgradnju nove savremene štale u koju bi mogli da smeste svu stoku koju imaju. Na kraju, kažu da su zadovoljni kvalitetom zemlje koju obrađuju, a na kojoj je prošle godine, uprkos suši, kukuruz dobro rodio.
Tagovi
Autorka