Posle košenja trave na livadi i njenog sušenja, seno može da se čuva na otvorenom prostoru posebno određenom za tu namenu, u stogovima ili u posebno sagrađenim objektima poput: senjaka, šupa, nastrešnica, tavana i drugih.
Kako objašnjava diplomirani inženjer stočarstva Safet Vesnić, posle košenja trave na livadi i njenog sušenja, seno može da se čuva na otvorenom prostoru posebno određenom za tu namenu, u stogovima ili u posebno sagrađenim objektima poput: senjaka, šupa, nastrešnica, tavana i drugih.
Vesnić napominje da, kada je reč o skladištenju sena u stogovima, oni moraju biti udaljeni najmanje 50 metara, od stambenih ili objekata za držanje stoke, te obezbeđeni od požara i naleta bujica. On naglašava da zemljište mora biti ocedito ili se ispod sena mora napraviti drenaža. Ta drenaža može da bude od kamena, betona ili u obliku podova od drvenog materijala. Oko stogova obavezno treba iskopati kanale za odvodnjavanje. Prema Vesnićevim rečima, seno se dene u plastove isključivo ako u sebi sadrži najviše 18-22% vlage, a to se radi samo po lepom vremenu. Ono se mora dobro slagati i gaziti (naročito po sredini), a stog se mora pravilno formirati, završiti i pokriti. Kada se to odradi, seno treba sa strane očešljati grabuljama.
Ovakvi stogovi obično su visoki od 4-7 metara, a u osnovi široki od 4-6 metara. Kada se završe, ovi stogovi se obezbeđuju lemezima. Njih je neophodno ograditi da ih stoka ne bi jela pre zime. Prilikom upotrebe, seno se seče posebnim nožem vertikalno (odozgo na dole). Kada je reč o senjacima i ostalim pokrivenim prostorijama, u kojima se čuva seno, u zimskom periodu, one moraju biti zaštićene od kiše, a oko njih se moraju napraviti odvodni kanali. Vesnić napominje da takvi objekti moraju imati i dobru ventilaciju kao i da bi se sprečilo kvarenje sena u njima.
Izvori
Tagovi
Autor