Konjski i ovčiji stajnjak pogodniji za teža, a goveđi i svinjski za lakša zemljišta

Organska materija zemljišta predstavlja izvor hraniva koja procesom mineralizacije prelaze u oblike koji su pristupačni za biljke. Iz nepristupačnog oblika za biljke, hraniva se oslobađaju isključivo delovanjem mikroorganizama, pa su klimatski faktori kao što su sadržaj vlage, temperatura, aeracija i drugi zapravo ti koji određuju nivo aktivnosti mikroorganizama i veoma često su i limitirajući faktor procesa mineralizacije, pojasnila je Snježana Vujinović, savetodavac za melioraciju PSSS Kruševac.

Ističe kako je stvaranje humusa dugotrajan i kompleksan proces koji zavisi od mogo faktora, kao što su geološki supstrat, klima i vegetacija i zato je veoma važno da se utiče na očuvanje i povećanje unosa organske materije u zemljište. Dodaje da, s obzirom da privođenje zemljišta kulturi dovodi do postepenog smanjenja organske materije u zemljištu jedan od načina održavanja nivoa humusa u zemljištu je i unošenje stajnjaka u kombinaciji sa žetvenim ostacima.

"Količina organske materije u zemljištu utiče na rast, razvoj i produktivnost biljaka kao i na povećanje njihove tolerantnosti prema mrazu, suši i drugim stresnim uslovima sredine", istakla je i pojasnila da on utiče i na poboljšanje fizičkih, hemijskih i bioloških osobina zemljišta, naročito onih koja su izložena intenzivnoj biljnoj proizvodnji.

Od čega zavisi kvalitet stajnjaka?

Primenom stajnjaka na teškim zemljištima ona postaju rastresitija i lakša za obradu, a laka, peskovita zemljišta, kompaktnija i otpornija na destruktivne procese erozije zemljišta.

Kvalitet stajnjaka zavisi od vrste domaće životinje, prostirke i njegove zgorelosti, odnosno starosti. Konjski i ovčiji su pogodniji za teža i hladnija zemljišta, imaju veći sadržaj azota, fosofora i kalijuma i više suve materije. Goveđi i svinjski su bogatiji vodom, hladniji su i kiseliji, pa se sporije razlažu i pogodniji su za laka, peskovita zemljišta.

Glavna komponenta humusa je organski ugljenik, kako agrotehničke mere deluju na njega?

"Zgoreli stajnjak je bolji u odnosu na svež, nezgoreli , jer sadrži više hranljivih sastojaka neophodnih za ishranu bilja", govori Vujinovićeva, uz naglasak da nezgoreli u zemljištu postepeno "sazreva", pri čemu se troši kiseonik iz zemljišta. Ovakav postupak ima mnogo negativnih posledica, kao što su formiranje neadekvatne strukture zemljišta, nepovoljne pH vrednosti kao i neodgovarajuća ishrana biljaka u toku zrenja stajnjaka u zemljištu.

Zbog postepenog oslobađanja hraniva, stajnjak ima produženo dejstvo. Na teškim zemljištima ono obično traje četiri do pet godina, na ilovačama tri do četiri, a na lakim dve do tri godine. S obzirom da stajnjak gubi svoju hranljivu vrednost ukoliko je vreme utovara, transporta, rasturanja i zaoravanja dugo, potrebno da se u što kraćem vremenskom periodu obavi rasturanje i zaoravanje stajnjaka kako bi gubici hraniva bili što manji.

Dodajte agroklub.rs u omiljeni Google izvor