Razgradnjom stajnjaka u zemljištu stvara se humus koji je osnovni parametar plodnosti zemljišta i utiče na zadržavanje vode u zemljištu, na strukturu zemljišta, na vodni, vazdušni i toplotni režim zemljišta.
Stajnjak predstavlja najvažnije organsko đubrivo i ono uglavnom sadrži sve potrebne hranljive elemente koje biljka usvaja iz zemljišta za svoj rast i razvoj. To je đubrivo koje se sastoji od čvrstih, tečnih ekskremenata i prostirke koje previru u procesu sazrevanja, a kada se unese u zemljište povećava biološke aktivnosti što utiče na ukupnu plodnost zemljišta, piše Nenad Erceg za Savjetodavnu Srpske. Unošenjem stajnjaka u zemljište popravljaju se fizičke, hemijske i biološke karakteristike zemljišta. Razgradnjom stajnjaka u zemljištu stvara se humus koji je osnovni parametar plodnosti zemljišta i utiče na zadržavanje vode u zemljištu, na strukturu zemljišta, na vodni, vazdušni i toplotni režim zemljišta.
U proseku stajnjak se sastoji od :
Voda - 75 %
Suva materija - 25 %
Azot - 0,5 %
Fosfor - 0,15 %
Kalijum - 0,6 %
Možemo reći da je stvarni sastav stajnjaka vrlo različit, a on zavisi od niza faktora:
Ako se stajnjak izvozi zimi i rastura se po snegu ili smrznutoj zemlji u tom slučaju gubici hranjiva su vrlo mali zbog niskih temperatura, ali postoje poteškoće pri zaoravanju. Stajnjak izvežen u proljeće isto tako ima male gubitke hranljivih materija ali može izazvati azotnu depresiju i veće gubitke vlage iz zemljišta.
Količina stajnjaka koju unosimo u zemljište obično iznosi 30 -40 t / ha, a unešena količina zavisi od: klime, kvaliteta stajnjaka, osobina zemljišta i potreba narednih kultura. U slučaju da stajnjak ostane na njivi duže vreme nezaoran dolazi do gubitka kvaliteta stajnjaka, a te gubitke možemo smanjiti do 50% ako se zaoravanje vrši na vreme tj. odmah neposredno nakon rasturanja.
Stajnjak postepeno oslobađa hranljive materije tako da ima produženo dejstvo te se preporučuje upotreba stajnjaka na istoj parceli svake četvrte godine što se vidi iz njegove iskorišćenosti po godinama :
Tagovi
Autorka
