Svrljiška rasa ovaca predstavlja blago jugoistočne Srbije. Skromni zahtevi uzgoja i odlični proizvodni rezultati razlog su vernosti porodice Nikodijević ovoj rasi već generacijama.
Svrljiška ovca (svrljiška pramenka) ili gulijanska ovca je domaća autohtona rasa ovaca, stvorena u Svrljigu. Gaji se uglavnom na području jugoistočne Srbije, gde je i najrašireniji soj pramenke. I pored zadovoljavajućih proizvodnih rezultata, izvan ovog područja uzgajanja rasa se nije značajnije širila.
Gotovo da svako seosko domaćinstvo u svrljiškom kraju ima bar nekoliko grla svrljiške rase. Tako je i u domaćinstvu Ivana Nikodijevića. Na 15 km od Svrljiga, u selu Kopajkošara, tri generacije Nikodijevića posvećene su ovčarstvu.
"Ovce uzgajamo oduvek i nismo menjali rasu, uvek je bilo između 20 i 40 grla. Trenutno imamo 25 ovaca i cela porodica učestvuje u uzgajanju. U letnjim mesecima obavezu napasanja ovaca ima deda, a otac i ja smo zaduženi za spremanje sena i ostale hrane. Moj posao je i šišanje ovaca, čišćenje papaka i pomoć pri jagnjenju, kada je to potrebno", kaže tridesetpetogodišnji Ivan.
Svrljiška rasa ovaca postiže odlične proizvodne rezultate iako je leti samo na paši, uz dodatak stočne soli, a zimi na senu. Podjednako je dobra za proizvodnju mleka, mesa i vune. Proizvodi dobijeni od nje su visokokvalitetni, a meso je prepoznatljivog blagog ukusa. "Svrljišku ovcu čuvamo zbog kombinovanih osobina i adaptibilnosti na našem terenu. Ovce su preko celog leta na ispaši, a zimi na jaslama, 3 do 5 meseci, u zavisnosti od vremenskih uslova. Uzgoj je usmeren ka proizvodnji priplodnih grla, a samo oko 20% ide na klanje. Sir pravimo samo za svoje potrebe, potražnja za jagnjadima je solidna za sada, cena malo varira, ali ovo je Srbija”, objašnjava Ivan.
Svrljiška pramenka ubraja se u grupu krupnijih i dugorepih ovaca. Ovce su šute, a ovnovi mogu biti šuti ili rogati. Lice i noge obrasle su belom vunom sa crnim tačkama, a na čelu ima ćubu. To su kasnostasne ovce, u prilplod ulaze sa starošću od 16 do 18 meseci. Nikodijevići su zadovoljni kvalitetom stada. "Naše ovce su težine od 60 do 80 kg, a ovnovi teže do 100 kg. Težina runa kod ovaca se kreće od 3,5 do 4 kg, a kod ovnova oko 5kg. Što se tiče jagnjenja, 40 do 50% ovaca ojagnji blizance, a ima ih i sa trojkama. Jagnjad za 2 meseca dostignu težinu od 25 kg, a ako su blizanci treba im oko 2,5 do 3 meseca za tu kilažu. Mlečnost je oko 0,8 do 1 l dnevno po ovci i u velikoj meri zavisi od ishrane", kažu u ovoj porodici.
Privlačenje sadašnjih i nekih budućih stočara da se opredele za svrljišku pramenku osiguralo bi mesto ove ovce u srpskom ovčarstvu i doprinelo bi razvojnim mogućnostima Opštine Svrljig. Volje i zaljubljenika u svrljišku rasu ima. Međutim, njen opstanak je neizvestan, a stočari se suočavaju sa dobro poznatim problemima. "Državne subvencije bi pomogle kada ne bi kasnile, za ovu godinu ih još nije bilo. Problem je i to što nema organizovanog otkupa za klanje, samim tim i cena dosta varira. Planiram da povećam stado i izgradim za to potreban objekat, ali realizacija mojih planova zavisi od daljih mera i postupaka države i dešavanja u firmi u kojoj sam zaposlen. Za sada moram da zadržim posao zbog zdravstvenog osiguranja koje je skupo", zaključuje Ivan.
Na kraju ovaj mladi uzgajivač poručuje: "Budućnost je u stočarstvu i poljoprivredi, ako to ne shvatimo i mi i država na vreme, biće kasno da se isprave posledice".
Povezana stočna vrsta
Foto prilog
Tagovi
Autorka