Zadnje aktivnosti

Poslednje aktivnosti korisnika mogu videti samo registrovani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu videti samo registrovani korisnici.
Za kompletne funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Ćumur
  • 11.03.2023. 12:00

Nema dobrog roštilja bez ćumura, ali proizvođača je sve manje?

Planinska sela na području juga Srbije bila su svojevremeno širom zemlje poznata po brojnim ćumuranama i još brojnim ćumurdžijama. Sada se i jedni i drugi mogu izbrojati na prste jedne ruke.

Foto: Biljana Ljubisavljević
  • 599
  • 258
  • 0

Planinska sela na području opštine Gadžin Han bila su svojevremeno širom Srbije poznata po brojnim ćumuranama i još brojnim ćumurdžijama. Proizveden u kraju poznatijem kao Zaplanje koristile su za pripremu roštilja kafane i restorani širom Srbije, a sada se zaplanjski ćumur prodaje samo u Nišu, jer njihovi "rudnici" mogu da se izbroje na prste jedne ruke.

Penzioneri koji i dalje rade

Među malobrojnim Zaplanjcima koji još bave tim poslom su stanovnici Donjeg Dušnika Dragan Krstić i otac i sin Zoran i Dragan Jovanović. Oni imaju dve ćumurane na obroncima Babičke gore i skoro 20 godina ga proizvode.

"Kupaca ima, zato što je naš proizvod veoma kvalitetan. Nema ko da radi, nema ljudi, sela su opustela. Zoran i ja radimo i dalje i dalje smo u šumi, iako smo penzioneri", rekao je Krstić za Agroklub.

Skoro niko se više ne bavi ovim poslom

Prema njegovim rečima i ono malo mladih ljudi koji još žive u selima na području opštine Gadžin Han ne žele da proizvode ćumur jer je posao težak i rizičan skoro kao rudarski.

"Potrebno je da najpre pripremimo 15 do 18 kubika drveta, a za to nam treba oko nedelju dana. Posle toga 'slažemo' ćumuru i to ne možemo da uradimo za manje od dva ili tri dana. Kada se vatra potpali sledi danonoćno dežurstvo sedam dana", objasnio je.

Danonoćno dežurstvo

Naš sagovornik je istakao da nakon što se vatra potpali ćumurana mora da se proverava na svakih sat i po. Tada, tih nedelju dana, žive pored ćumurane, tu jedu i spavaju pošto je rizik veliki.

"U ćumurani mora da ima taman toliko vazduha da bi vatra tinjala, jer ukoliko se razbukti, nema pomoći, od ćumura ostane samo pepeo. Da se vatra ne bi razbuktala naslagano drvo se najpre pokrije slamom, pa najlonom i onda štupom. A, štup je krupan pepeo", istakao je naš sagovornik.

Vatra mora da tinja

On je istakao da je priprema drveta najteži deo tog posla, a pakovanje najprljaviji deo.

"Vadi se malo po malo. Izvlači se sloj koji se potpuno ugasio, onaj koji još tinja se ne vadi. Kada se čitav posao završi i ćumur bude zapakovan u džakove, od čađi i prašine nam se samo oči vide."

Što krupniji - to kvalitetniji

Dragan Jovanović kazao je da se najkvalitetniji dobija od grabovog, bukovog i hrastovog drveta.

"Za ćumurane važi isto što i za šporete na drva. Ne valja da ih ložite sirovim drvetom, najbolje je da drvo bude prosušeno. Što ćumur na kraju bude krupniji, to je kvalitetniji", objašnjava Jovanović.

"Od čađi i prašine samo se oči vide"

Prema njegovim rečima, izbegavaju da pale ćumurane tokom zime, ali i ostalih dana kada pada kiša i duva vetar jer se zbog hladnog vazduha od iste količine drveta dobije manje proizvoda i on bude lošijeg kvaliteta.

Ova zima, dodao je, išla im je "na ruku" jer je bila blaga, sa vrlo malo snežnih i kišovitih dana, a sezonu su otvorili još tokom februara što je ranije bilo nezamislivo jer su zime trajale do aprila.


Foto prilog


Tagovi

Ćumur Ćumurane Džakovi Drvo Loženje vatre Pravljenje roštilja Dragan Krstić Dragan Jovanović


Autorka

Biljana Ljubisavljević

Više [+]

Diplomirani ekonomista, a nesuđeni bankar. Igrom slučaja se odmah nakon studija našla u novinarskim vodama i tu ostala. Kao najlepši deo ovog posla smatra terene u prirodi. Nekoliko novinarskih nagrada osvojila je upravo izveštavajući o zanimljivim ljudima koji žive i rade na selu.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Unutrašnjost drevnog manastira Svetog Nikole u Vranju.