Kopriva traži plodno zemljište i puno hraniva, dok je nega sasvim jednostavna.
Hranljiva vrednost koprive, u kombinaciji sa njenom lekovitošću i biološki vrednim sastojcima, opravdava njenu upotrebu tokom svih vekova koji su za nama. Njena velika prednost je i u tome što kreće rano u proleće (kada je temperatura iznad 5,5ºC) i kada nema druge
sveže hrane. Ukoliko ste ljubitelj ove biljke, možete je uzgajati i na svojoj parceli.
Kopriva se razmnožava generativno i vegetativno. Obično se proizvodi iz rasada, ali je najbolja jesenja sadnja rizoma. Za proizvodnju rasada za veće površine seme može da se seje u jesen pre mrazeva, ili u proleće, ako se prethodno drži oko 10 dana u frižideru.
"Rasad se sadi u jesen na konačan razmak 70 x 30 cm. Može da se seje direktnom setvom, za šta je potrebno 3-4 kg/ha semena. Vrlo brzo pokriva slobodan prostor između biljaka i prožima rizomima celu parcelu, gde ostaje kao višegodišnji usev, tako da lako guši korove, ali se odatle teško iskorenjuje", napominje Dragomir Radić iz PSSS Smederevo.
Kopriva traži plodno zemljište i puno hraniva. Pred oranje je potrebno rasturiti 400-500 kg kompleksnih đubriva. Odlično reaguje na đubrenje azotom. Prvom prihranom u proleće se unosi 150-200 kg/ha KAN-a, a posle svakog otkosa još 50-100 kg/ha KAN-a.
Kosi se pet do osam puta godišnje, a nekada i 10 puta, dok je mlada i visine oko 30 cm. Sledeći otkos stiže za oko 20 dana. Prinos suve materije je 4-5 t/ha. "Košenjem u vreme cvetanja prinos suvog lista se povećava 3-4 puta. Prinos je skroman prve godine, jer se biljka sporo razvija, a pun rod donosi od druge godine", dodaje Radić.
Nega koprive podrazumeva više okopavanja, prihranu i eventualno zalivanje. Nije podložna bolestima ni štetočinama, što je naročito značajno u organskoj proizvodnji.
U ishrani se koristi mlado lišće, koje ima ukus sličan spanaću kada se skuva. U mladom lišću ima 5,5% proteina i 7% skroba u suvoj materiji. U vreme cvetanja i zametanja plodova sadržaj proteina čak prelazi 25% u suvoj materiji, ali tada u ćelijama lišća ima više kristala silicijumove kiseline, koji mogu da izazovu iritaciju mokraćnih puteva. Bogato je vitaminima, mineralima, a naročito gvožđem. Priprema se na razne načine - kao čorba, pire, kačamak, čaj.
"Lišće mora da se skuva ili osuši, jer tek tada nestaju acetilholin, histamin, serotonin i mravlja kiselina, materije koje izazivaju jak bol pri ubodu oštre dlačice dok je ćelija živa. Može da se upotrebi i sveža, ako se prethodno umota u retku krpu i cedi, da bi iz dlačica izašli žarući sastojci, koji se zatim isperu vodom", savetuje Dragomir Radić.
Izvori
Tagovi
Autorka