Patogen maline potencijalna je opasnost tamo gde zemljište ostaje hladno i vlažno tokom dužeg dela godine
Phytopthora fragariae var. rubi, odnosno, plamenjača korena malina, teška je za kontrolu, jer prezimljava u zemljištu kao oospore koje mogu pokrenuti epidemije u narednim godinama. Za kontrolu ove bolesti u proizvodnim zasadima predlaže se pristup koji uključuje gajenje otpornih sorti, fungicide i fumigante, ali uz izbegavanje vlažnih zemljišta.
Patogen maline potencijalna je opasnost tamo gde zemljište ostaje hladno i vlažno tokom dužeg dela godine. Predstavlja ozbiljnu opasnost za sve regione gde se uzgaja.
Brojni fungicidi i fosforna kiselina pokazali su se efikasnim u kontroli truleži korena maline, iako se može razviti izvesna otpornost na patogene. Primenjuju se u jesen i proleće tako da se raspršivanje usmeri na zemljište u osnovi izdanaka. Preparati se moraju smenjivati da ne dođe do pojave rezistentnosti.
Stručnjaci savetuju da se izvedu četiri aplikacije na nadzemnim organima i to: u jesen, početak septembra, pre početka jesenjih kiša i 3-4 nedelje nakon toga, i u proleće, u momentu izbijanja pupoljaka i 3-4 nedelje nakon toga.
Za hemijsku zaštitu korena i korenovog vrata preporučuje se zalivanje zemljišta ili supstrata fungicidima na bazi fosetil aluminijuma. Biljke se zalivaju u jesen ili rano proleće pre padavina sa 0,2 do 0,3 % rastvora (zavisno od kulture), čime se postiže izuzetna i dugotrajna zaštita od poleganja i truleži korena (Phytophthora spp.).
Dobru preventivnu zaštitu korenovog vrata i baze stabljike pruža primena bakarnih preperata (npr. na bazi bakar hidroksida ili bakar oksihlorida). Tretiranje se sprovodi prskanjem ili usmerenim zalivanjem zone oko same biljke u jesen (nakon opadanja lišća) ili u rano proleće pre kretanja vegetacije, čime se dezinfikuje tlo i sprečava prodor patogena.
Ako se tretira zemljište, treba omogućiti što bolji kontakt preparata i korenovog sistema. Potrebno je odmah zaliti ili tretiranje obaviti neposredno pre kiše radi što boljeg raspoređivanja i usvajanja preparata u zoni korenovog sistema.
Preporuka je da se u zasadu maline koristi fungicid Ridomil Gold R u količini: 2,5-5,0 kg/ha uz utrošak 1.000 l vode/ha, primenjuje se zalivanjem u trake širine 30-40 cm, pre cvetanja i posle berbe. Na zbijenim, teškim i vlažnim zemljištima, kao i kod jako osetljivih sorti maline, upotreba hemijske zaštite manje je efikasna.
Za ekološki prihvatljivu i efikasnu zaštitu korena, umesto hemijskih preparata preporučuje se unošenje korisnih mikroorganizama u zemlju. Zalivanje biljaka u jesen ili proleće preparatima na bazi gljive Trichoderma harzianum (npr. Trianum-P) ili bakterija Bacillus subtilis stvara zaštitni štit oko korena i prirodno suzbija zemljišne bolesti.
Još jedan alat za upravljanje je solarizacija, koja koristi sunčevo zračenje za zagrevanje zemljišta ispod prozirne plastične folije do temperatura koje su štetne za patogene koji se prenose u tlu.
Solarizacija cilja mezofilne organizme, koji uključuju većinu biljnih patogena i štetočina, bez uništavanja termotolerantnih gljivica i Bacillus spp. Za kontrolu ove bolesti predlaže se integrativni pristup upravljanju, uključujući razvoj otpornih sorti maline, fungicide i fumigante, i izbegavanje vlažnih zemljišta.
Trulež korena maline: Prenosi se sadnim materijalom i zalivanjem
Sadnja malina na grebenima (okopavanje) standardna je praksa širom sveta za poboljšanje drenaže i aeracije, a u nekim zemljištima poboljšava rast biljaka i prinose plodova. Određena kontrola takođe se može postići dobrim agrotehnološkim praksama, posebno poboljšanjem drenaže.
Dakle, nakon berbe potrebno je nastaviti sa praćenjem eventualne pojave simptoma plamenjače, naročito u jesen kada počnu kiše. Tokom leta, zasadi se moraju navodnjavati, ali treba paziti na količine, odnosno, ne stvarati višak vode u zoni korena.
Tagovi
Autor