Odlike lubenice Kisy su da se sa njom, jasno, lakše rukuje jer možete je lakše oguliti, može se poneti na posao, kao užina u školu, a kažu da je odličnog, slatkog ukusa.
Kada sam ja bila dete, lubenicu je u kolima, koja je vukao konj, iz susednog sela dovozio jedan brkati čiča. Ugrejane na suncu, lubenice do deset kilograma, hladili smo u bunarskoj vodi. Nije nam se jednom dogodilo da lubenica ispadne iz kante pa je iščekivanje na slatko uživanje znalo potrajati - dok je neko vešt ne upeca kantom i nekom motkom.
U današnje vreme, bar u mom gradu, ne možeš kupiti lubenicu ispod 15 kg. Pa uzmeš pola i jedva i tu polovinu smestiš u frižider. Pored svih ostalih slatkiša i "blagodati" kapitalizma, dogodi se da lubenica propadne.
Valjda baš na nas, gradske ljude u skučenim prostorima i večito užurbane, misle savremeni voćari, kao što je i španska Grupo Agroponiente koja je osmislila lubenicu Kisy - malu, mini lubenicu težine od 650 do 950 grama. Dakle, barem deset puta lakšu od onih kakve sam kao dete u slast jela.
Nazvali su je lubenicom za pojedinačne potrošače i(li) male porodice. Odlike ove lubenice su da se sa njom, jasno, lakše rukuje jer je možete lakše oguliti, može se poneti na posao, kao užina u školu, a kažu da je odličnog, slatkog ukusa.
Njena kora tamna je, meso crveno i čvrsto, a vrednost na Brix skali kreće se od 10 do 11 stepeni (ima oko 106,1 do 112 g šećera po litri soka lubenice).
Kisy lubenica za berbu dolazi između aprila i avgusta, uzgaja se u Španiji uz stroge provere kvaliteta u proizvodnji i pakovanju, sa klimatskim, fitosanitarnim i drugim nadzorom. Glavna tržišta ove lubenice biće Velika Britanija, Francuska, Nemačka, Holandija i Ujedinjeni Arapaski Emirati.
Jedino što joj možda još nedostaje su lepljivi prsti i brada niz koje se cedi slatki sok i beskonačno pljuckanje koštica u krugu dva, tri metra ;-)
Tagovi
Autorka