Novembar je najbolji termin za sadnju voćnih sadnica. Pre toga potrebno je obaviti namakanje korena u rastvoru koji će ga aktivirati i poboljšati ukorenjavanje.
Jesen je pravo vreme za sadnju voćnih sadnica. Najbolje ju je obaviti tokom novembra, a može se izvoditi u toku cele zime i proleća, u zavisnosti od vremenskih prilika. Ipak, najbolja je jesenja sadnja voćaka. Kada se sadnice posade u novembru imaće više šansi da se prilagode novim uslovima i ukorene.
Zemlja koju smo nabacali će se sleći i neće biti vazdušnih džepova u zoni korena. Ukorenjavanje će biti bolje i na proleće će brže krenuti sa vegetacijom. Na korenu se formiraju fini, sitni korenčići koji povezuju sadnicu sa zemljištem i onda su spremnije na početku novog ciklusa da usvoje hraniva neophodna za rast i razvoj.
Pre sadnje potrebno je uraditi pripremu. U zavisnosti od sorte i uzgojne forme, radi se rezidba nadzemnog dela. Sadnice koje kupujemo mogu biti sa golim korenom, balirane sa korenom u vreći i one u kontejnerima (saksijama).
Najlošiji izbor su sadnice golog korena jer je on nezaštićen i brzo se isušuje. Ukoliko se ipak odlučimo za njih, najbolje je da ih kupimo direktno iz rasadnika i posadimo u toku dana. Ukoliko to nije slučaj, preporuka je da ih utrapimo tako da im je koren prekriven zemljom ili peskom i na taj način zaštićen od isušivanja. Što je više izložen to je isušivanje izraženije. Dolazi do odumiranja malih korenčića, a ukoliko ovaj tip sadnica bude dugo izložen, može doći do njegovog potpunog propadanja.
Pregledajte u kakvom stanju je koren sadnice. On treba da je dobro razvijen. Ne sme da bude smrežuran i sa suvim, odumrlim delovima. Voćarskim makazama ga malo skratite. Na taj način ćete ga "osvežiti", odnosno odstraniti suve delove. Pre sadnje, koren namočiti kako bi se oporavio i aktivirao.
Za umakanje nam je potrebna velika kanta ili druga plastična posuda. Koren treba da je uronjen u vodeni rastvor. Voda koju koristimo ne sme da bude prehladna. Ako je suviše hladna, izazvala bi šok biljke. Preporuka je da temperatura vode bude što bliža temperaturi vazduha.
U ove svrhe upotrebljava se smesa vode, balege i zemlje (ilovače) u odnosu 1:1:1 ili 1:1:2. Voćari u ovu osnovnu masu dodaju hraniva koja se rastvaraju u vodi i biostimulatore. Od prirodnih sredstava u rastvor možemo dodati kvasac, med, usitnjen beli luk, aloju, koprivu, ehinaceu i druge biljke. Sa dodavanjem ovih sredstava ne treba preterivati.
Umakanje korena voćne sadnice traje najmanje četiri sata kako bi imalo pozitivne efekte. Za to vreme koren se aktivira, usvaja vodu i hraniva. Na njegove žilice priljube se čestice zemlje i hranjivih materija, što poboljšava ukorenjavanje i obezbeđuje nam uspešnu sadnju.
Pomenuta mera ne treba da traje duže od deset sati, maksimalno 12. Suviše dugo umakanje dovodi do gušenja korena koji zbog nedostatka kiseonika odumire.
Tagovi
Autorka