U Srbiji ne postoji nijedan organski voćnjak u kojem se uzgaja jabuka, pa su prerađivači primorani da sirovinu uvoze iz instranstva. Ulaganja su velika, kažu stručnjaci, ali je proizvodnja isplativa, jer za organske proizvode postoji tržište, kod nas, ali i zemljama EU. Postavlja se pitanje, kada će se krenuti u realizaciju potencijala?
Uprkos tome što u našoj zemlji postoje prerađivači proizvođači kojima je organska jabuka osnovna sirovina, u Srbiji za sada ne postoji nijedna plantaža na kojoj se jabuke organski gaje. Zato su domaći prerađivači primorani da organsku jabuku nabavljaju u inostranstvu. Tako, je na primer, jedna domaća firma, koja proizvodi čips od organske jabuke, prinuđena da jabuke uvozi i za njih plaća 1,4 evra po kilogramu.
Kako kaže direktor sektora poljoprivrede u Privrednoj komori Srbije, Veljko Jovanović, a prenose Novosti, podizanje organskog zasada jabuke je velika investicija, ali je i ogroman potencijal za domaću poljoprivredu. Domaćoj organskoj jabuci bio je posvećen i ceo jedan panel na nedavno održanoj međunarodnoj konferenciji o organskoj proizvodnji nazvanoj "S prirodom iz ljubavi". Na toj konferenciji je istaknuto da je Srbiji je samo 0,4% zemljišta pod organskom proizvodnjom, dok je izvoz takvih proizvoda svega 20 miliona evra godišnje, što je vrednost izvoza konvencionalnog smrznutog voća jedne kompanije iz Srbije.
Na konferenciji su učestvovali predstavnici najvažnijih svetskih i evropskih institucija koje se bave organskom proizvodnjom IFOAM i FIBL, kao i najvažniji učesnici na tržištu organske i poljoprivredne proizvodnje u našoj zemlji. Izvršna direktorka IFOAM-a Luis Lutiholt je naglasila da je dobro što je PKS počela da organizuje konferencije koje okupljaju organske proizvođače, dodavši da je organska proizvodnja odlična za razvoj Srbije i njenih ruralnih područja, a istovremeno doprinosi i razvoju turizma. S druge strane, predstavnici Ministarstva poljoprivrede su istakli da naša zemlja ima mogućnosti za razvoj organske proizvodnje s obzirom na to da je 7% površina zaštićeno zemljište, idealno za takvu vrstu proizvodnje, dok proizvođači ocenjuju da nema uspeha bez znatne podrške države u toj oblasti.
Jovanović napominje da je organsko tržište u Srbiji na "nivou statističke greške", pa nije povoljno za domaće proizvođače zbog velike razlike u ceni između konvencionalnih i organskih proizvoda i male kupovne moći stanovništva. Jovanović ističe da se domaći proizvođači, nažalost uglavnom bave primarnom biljnom proizvodnjom i to najviše žitaricama, što nije dobar znak. On kaže da je, s druge strane, dobro što svaki domaći proizvođač, ipak može da nađe tržište za sebe, te da raste broj proizvođača koji se u Srbiji bave organskim uzgojem biljaka. Jovanović dodaje da srpski proizvođači najviše šansi imaju na tržištu Evropske unije i to zbog njegove blizine, Sporazuma o slobodnoj trgovini sa EU i potreba evropskih potrošača, koji rado kupuji našu organsku hranu.
Velimir Stanojević, državni sekretar u Ministarstvu poljoprivrede istakao je da organskoj proizvodnji kod nas pogoduju klimatski i zemljišni uslovi, pa velika domaća gazdinstva obrađuju sve veće površine, a farmeri uzgajaju sve više stoke. On kaže da, uprkos tome što smo napredovali, i dalje smo daleko od onoga gde možemo da budemo, s obzirom na potencijale koje imamo. Stanojević ističe da resorno ministarstvo nastoji da promoviše organsku proizvodnju, pa postoji ogroman potencijal za njen razvoj koji iz godine u godinu raste, jer domaća velika gazdinstva obrađuju sve veće površine.
Tomislav Knežević iz nemačkog Društva za međunarodnu saradnju (Gesellschaft für Internationale Zusammenarbeit - GIZ) podsetio je na to da je pre osam godina u Srbiji pod organskom proizvodnjom bilo oko 6.000 ha, dok je danas više od 15.000 ha. On je dodao da je broj proizvođača u tom periodu sa 1.000 povećan na više od 3.500. Prema njegovim rečima, u poslednje dve godine se mnogo radilo na konkretnoj saradnji sa proizvođačima i podršci izvozu, kao i povezivanju srpskih i nemačkih kompanija. Međutim, kada je reč o digitalizaciji poljoprivrede u Srbiji, Knežević naglašava i da je lane razvijen softver za praćenje organske proizvodnje, pa je na šest lokacija u našoj zemlji više od 1.000 proizvođača preuzelo aplikaciju na mobilnom telefonu. On je naveo je da je Nemačka najveći bilateralni donator Srbije sa razvojnom pomoći od 1,8 milijardi evra od 2000. godine, dodavši da je ta zemlja prepoznala globalne trendove i potencijale Srbije i radila na kreiranju uslova za organsku proizvodnju kod nas.
Povezana biljna vrsta
Izvori
Tagovi
Autor