U verovanjima poljoprivrednika, ali i ostalog stanovništva, kornjača je simbol najveće moguće zaštite i blagostanja. Već njeno ime "željka", kako je nazivaju u nekim krajevima Srbije, jasno pokazuje da ovo biće može da ispunjava želje.
Kornjače (Testudines) su red životinja iz klase gmizavaca, karakteristične po svom oklopu. Najstarije vrste stare su preko 215 miliona godina. Danas na svetu živi preko 300 vrsta, od toga sedam morskih, 180 vrsta slatkovodnih i preko šezdeset vrsta kopnenih. Osim polarnih područja, žive praktično svuda u svetu, u pustinjama, morima, barama, rekama i močvarama, a najviše ih ima u područjima sa umerenom i tropskom klimom. Najveći broj vrsta zastupljen je u severnoj Americi i jugoistočnoj Aziji.
Sve one imaju oklop, koji je jedinstvena pojava u životinjskom svetu. Sastoji se od preko 50 kostiju i evoluirao je pre više miliona godina. Donji deo oklopa je snažne koštane građe, a gornji sastavljen od ploča. Ishrana kornjača sva je zasnovana na velikoj potrebi za kalcijumom, koji je potreban za oklop, bez obzira da li jede meso ili biljke.
Današnje kornjače nemaju zube, njihove pretkinje su ih imale, ali su nestali u procesu evolucije. Umesto zuba formirao se snažan vilični aparat za otkidanje hrane. Kretanje je krivudavo, što je osobina gmizavaca, i kod kopnenih primeraka deluje veoma nespretno i sporo. Vrste koje žive u vodi, mašu udovima koji podsećaju na peraja i prilično su brze. Veličina ovih životinja varira: od 20 do 30 centimetara kod šumskih i barskih primeraka do metar dužine kod džinovskih kornjača sa Sejšela i Galapagosa.
Vide bolje od ljudi i imaju odlično čulo mirisa. Osim u doba parenja, ne ispuštaju nikakve zvuke. Polažu jaja u meku podlogu. Dugovečne su - poznati su primerci koji su živeli preko 180 godina.
U verovanjima poljoprivrednika, ali i ostalog stanovništva, kornjača je simbol najveće moguće zaštite i blagostanja. Već njeno ime "željka", kako je nazivaju u nekim krajevima Srbije, jasno pokazuje da ovo biće može da ispunjava želje. Poljoprivrednici su, živeći blizu prirode, imali priliku da je češće vide nego građani i ti susreti smatrani su kao dobar predznak. Sve civilizacije koje su došle u kontakt sa kornjačom pripisivale su joj izdržljivost, mudrost, upornost i stabilnost.
Priče i basne u kojima kornjača nadmudri i pobedi zeca poznate su od antičkog doba. U narodnim pripovetkama ona je redovno junakinja koja daje mudre savete. Ko je u šumi sretne, očekuje ga poboljšanje u svakom segmentu života. Kad uđe u dvorište, ta kuća će napredovati. U većem delu Azije kornjača je jedna od četiri svete životinje, koje simbolizuju mir i dostojanstvo u najtežim okolnostima.
Njen oklop smatran je moćnom amajlijom. Božanstva davnih vremena pravila su od ovog oklopa muzičke instrumente, a simbol kornjače nalazio se na zastavama i dokumentima vladarskih kuća. U davna vremena poljoprivrednici su smatrali da čovek može mnogo da nauči od ove životinje, pre svega strpljenje u prevazilaženju svakojakih iskušenja.
Imati kornjaču blizu kuće smatra se srećnim simbolom u velikom delu sveta. Ipak, ona nije ljubimče niti igračka. Vrste kojima je dozvoljeno da se trguje i drže u terarijumima ne treba nositi u naručju niti držati u rukama. Barska kornjača, Emys orbicularis, jedina autohtona vodena vrsta u Srbiji je strogo zaštićena.
Tagovi
Autorka