Pet generacija pčelara: Tradicionalno sa savremenom tehnologijom

Nikola Đorđević iz sela Kamenovo, u Opštini Petrovac na Mlavi, pripada petoj generaciji koja se bavi pčelarstvom. Njegova porodica počela je da pčelari još davne 1928. godine kada je u njihovo gazdinstvo stigla prva moderna košnica sa pokretnim saćem. Od tada pa sve do današnjih dana Đorđevići se neprekidno bave pčelarstvom. Svaka naredna generacija je uvećavala pčelinjak i uvodila nešto novo. Otuda on danas broji oko 600 pčelinjih društava.

Krenuo sa šest godina

Nikola je kao dečak, poput svojih vršnjaka u selu u kome se skoro svaka kuća bavi pčelarstvom, mnogo vremena provodio u pčelinjaku gde su neki delovi pčelinje opreme bile njegove omiljene igračke. Prve ozbiljne korake u ovoj oblasti napravio je već sa skoro šest godina kada je dobio zadatak da pomaže prilikom otvaranje ramova. Kada su njegovi videli kako to precizno radi pčeli su da mu daju komplikovanija zaduženja kroz koja je učio sve što treba da zna o pčelarenju.

"Oduvek me je fasciniralo rojenje pčela i to je presudilo da se opredelim za ovo zanimanje", pojašnjava Nikola.

Kaže da se teško navikavao na ubode pčela, ali kada je to prevazišao najteže mu je bilo da radi po vrućini u pčelinjaku. I to je prestalo da mu smeta kada je shvatio da na poljoprivredi ima mnogo težih poslova od ovog. Tajne ovog zanata učio je od članova svoje porodice. Savladavanje bitnih caka u pčelarskom procesu znatno mu je olakšalo to što je njegova porodica imala zaokružen proces proizvodnje, od proizvodnje meda, pčelinjih proizvoda, košnica, pa sve do plasiranja proizvoda na tržištu.

"Sve poslove u pčelinjaku obavljamo sami tako da možemo da garantujemo za kvalitet svakog proizvoda i na to smo veoma ponosni.”

Skratili vreme vrcanje meda sa 15 na pet dana

Gde god je to moguće Đorđevići primenjuju savremenu tehnologiju u pčelarstvu. Zahvaljujući njoj skratili su proces vrcanja meda sa 15 na pet dana. Sve ostale poslove kao što je rojenje, vađenje ramova iz košnica rade kao što su to radili pčelari od davnina. Članovi ove porodice ove godine imali su pune ruke posla oko vrcanja meda jer su imali odličnu bagremovu i lipovu pašu, dok je livadska bila slabija zbog suše.

Oktobar je za pčelare mesec koji naizgled deluje mirno, ali je zapravo ključan

Prinos bagremovog meda po košnici kretao se od 20 do 30 kilograma, a negde i preko toga. Da bi dobili što raznovrsniji med ova porodica koja živi isključivo od prodaje meda i pčelinjih proizvoda godinama deo košnica seli po Srbiji na različite pašnjake, dok su drugi rasporedili na nekoliko stacioniranih pčelinjaka. Oni će i ovu količinu meda prodati na pijacama svojim kupcima na teglu kao što to inače godinama rade jer samo tako mogu opstati u ovom poslu.

"Cena meda koju ostvarujemo na pijacama je realna zato što je sami određujemo. Kreće se od 1. 200 do 1.500 dinara po tegli, koliko staje lipov i livadski, odnosno šumski i bagremov med. Na otkupu nije, gde se njegova prosečna cena kreće ispod četiri evra što nam onemogućuje da pokrijemo troškove proizvodnje”, ističe Nikola.

Plasman je najveći problem

Plasman robe je u pčelarstvu, prema njegovim rečima, najveći problem. Sa otkupljivačima pčelari ne mogu da nađu zajednički jezik jer se uvek postave iznad njih sa ucenjivačkom otkupnom cenom. Zbog toga oni vrlo često odustaju od prodaje znajući da je med nekvarljiva roba, da ne kalira i da mogu da ga čuvaju dok se ne pojavi kupac sa najpovoljnijom cenom.

Đorđevići, međutim, svoj med zajedno sa asortiman pčelinjih proizvoda prodaju isključivo na pijaci u direktnom kontaktu sa kupcima. Ovakva prodaja se odlično pokazala i svih ovih godina im omogućila da egzistiraju od pčelarstva.

Dodajte agroklub.rs u omiljeni Google izvor