Pad temperature, kao i sočne, tek iznikle biljke, navode glodare na masovnu migraciju, ali i pojačanu ishranu kako bi uspešno prezimele. Situaciju dodatno pogoršavaju vremenski uslovi koji poslednjih godina naročito doprinose njihovom prenamnožavanju.
U periodu kasne jeseni, onda kada se završava ubiranje kukuruza i povrća na otvorenom polju, a počinje setva i nicanje ozimih ratarskih kultura, aktivnost poljskih miševa i voluharica postaje znatno intenzivnija nego inače. Pad temperature, kao i sočne, tek iznikle biljke, navode ove štetočine na masovnu migraciju, ali i pojačanu ishranu kako bi uspešno prezimele.
Situaciju dodatno pogoršavaju vremenski uslovi koji poslednjih godina naročito doprinose njihovom prenamnožavanju. Naime, suv period, bez padavina dovodi do najezde miševa koji ishranom i kopanjem mreže kanala mogu da naprave stopostotne štete poljoprivrednim usevima i zemljištu.
Poljski miš se hrani semenima, bobicama, korenjem i drugim delovima biljaka. Tokom letnjih meseci vrlo često jede puževe, insekte, ali i crve. Karakterističan je po tome što zalihe hrane za zimu skladišti u iskopanim, podzemnim kanalima. Brzo trči, dobro skače i pliva, što mu pruža značajnu prednost u preživljavanju. Najveće štete pričinjava u usevima strnih žita, okopavina i u lucerištima.
Brojnost miševa je naročito značajna u vreme setve, nicanja i u fazi bokorenja strnih žita, kada mogu da naprave ozbiljne štete i potpuno unište usev. Sa druge strane, lucerišta su idealna staništa ovim štetočinama, jer se zemljište tu ne obrađuje, pa nema opasnosti od uništavanja aktivnih rupa.
Poljske voluharice su slične miševima, a karakteristične su po tome što grade podzemne tunele, takozvane piste. Hrane se povrćem, kao i semenima biljaka, pa čak i korom drveta. Takođe, grickajući tek iznikle, mlade biljke, prave takozvane oaze ili prazne krugove. U voćnjacima oštećuju korenov sistem sadnica.
Veoma rano postaju polno zrele, a bremenitost traje samo 21 dan. Izuzetno visoku stopu reprodukcije dokazuje činjenica da jedna ženka poljske voluharice može da okoti stotinu mladunaca.
Kada je reč o borbi protiv pomenutih štetočina, najbolje je kombinovati agrotehničke i hemijske mere.
Jedna od najvažnijih agrotehničkih mera je duboka obrada zemljišta čime se uništavaju podzemni hodnici i zalihe hrane. Tom prilikom su jedinke primorane da izađu na površinu i lako postaju plen prirodnim neprijateljima, lisicama i pticama grabljivicama. Postavljanje T - stubova na parcele u visini od dva do tri metra, pticama se, takođe omogućava bolja preglednost i brzo reagovanje.
Protiv glodara kombinacijom mera i dozvoljenim hemijskim sredstvima
S obzirom na to da su glavna skrovišta glodarima različite korovske vrste koje rastu oko parcela, potrebno je uništiti ih na vreme, kako bi se sprečila njihova migracija u polju. Posebno je važno i zaoravati žetvene ostatke koji osim skloništa glodarima, predstavljaju i izvor hrane.
Međutim, pre nego što se pristupi hemijskim tretmanima, neophodno je odrediti prag štetnosti koji nije isti za svaku kulturu. Kod pšenice je to, na primer, od 10 do 50 aktivnih rupa po hektaru. U te svrhe se koriste rodenticidi na bazi cink-fosfida, bromadiolona ili kalcijum-karbida u obliku peleta ili žita koji se ubacuju direktno u rupe. Zatim se one zatrpaju zemljom i tako ostave. Nikako ne treba rasturati mamke po površini parcele kako ne bi došlo do trovanja domaćih i drugih životinja.
Ključ uspeha u suzbijanju štetnih glodara leži u blagovremenoj primeni svih preventivnih, a po potrebi i hemijskih mera, u cilju smanjenja njihove brojnosti i eventualnih šteta na poljoprivrednim parcelama.
Tagovi
Autorka