Bez ljuštenja, slatka i tražena. Kako ubrati, dosušiti i sačuvati hokaido tikvu do proleća.
Hokaido (Cucurbita maxima) je tikva japanskog porekla, poznata i kao crveni kuri. Plodovi su okrugli do blago kruškoliki, svetlo do tamnonarandžasto-crveni, teški otprilike 0,8 - 2 kg. Meso je čvrsto, žuto-narandžasto, slatkasto, s ukusom koji podseća na kesten.
Najveća prednost za kupca je to što se kora ne ljušti, jer se tokom pečenja i kuvanja omekša i jede se zajedno s mesom. Zbog toga je hokaido jedna od najtraženijih tikava na tržištu. Bogata je beta-karotenom, vitaminima, kalijumom i vlaknima.
Ispravna berba i skladištenje presudni su za kvalitet i trajnost ploda. Tikva koja se ubere prerano ili se loše skladišti brzo propada, a ispravno ubrana i spremljena može se čuvati nekoliko meseci. Hokaido obično sazreva 90 - 110 dana nakon setve, odnosno oko 50 - 60 dana nakon zametanja plodova. U našim uslovima to je najčešće od kraja augusta do kraja oktobra.
Zrelost se prepoznaje po nekoliko znakova:
| Znak zrelosti | Šta tražiti |
|---|---|
| Boja ploda | ujednačena, intenzivna narandžasto-crvena, bez zelenih delova |
| Kora | tvrda, ne može se probiti noktom |
| Peteljka | suva, drvenasta, ispucala i plutasta |
| Zvuk | kod kucanja zvuči šuplje |
| Vreža | osušena, a listovi počinju da žute i propadaju |
| Mesto naleganja | žuta ili narandžasta mrlja na donjoj strani, tamo gde je plod ležao |
Nezrela tikva ima meku koru, zelenkaste delove i vlažnu peteljku. Takva se slabo čuva i nema razvijen ukus ni slatkoću.
Važno je plodove ubrati pre prvih jačih mrazeva, jer on oštećuje koru i skraćuje rok skladištenja. Ako se mraz najavi, a plodovi nisu potpuno zreli, bolje ih je ubrati i dozrevati nego ostaviti na polju.
Berba se obavlja po suvom vremenu, najbolje nekoliko dana nakon poslednje kiše. Plod se reže oštrim nožem ili makazama s peteljkom dužine tri do pet centimetara (peteljka je zaštita od ulaska bolesti u plod).
Plod se nikad ne nosi niti vuče za peteljku, jer se može odlomiti i otvoriti ulaz truleži. Takođe, s plodovima treba postupati pažljivo. Udarci, ogrebotine i pukotine u kori postaju mesta zaraze, a oštećeni plodovi ne idu u skladište nego se prodaju ili prerade odmah.
Plodovi se ne peru, jer vlaga potiče truljenje. Zemlja se samo nežno otrese ili obriše suvom krpom.
Pre skladištenja plodove treba kratko dosušiti i očvrsnuti. Taj postupak se naziva curing i važan je korak koji se često preskače.
Tokom tog perioda kora očvrsne, mala oštećenja zacele, a peteljka se potpuno osuši. Deo skroba u mesu prelazi u šećer pa plod postaje slađi i aromatičniji.
Uslovi skladištenja:
| Parametar | Optimalna vrednost |
|---|---|
| Temperatura | 10 - 13 °C |
| Relativna vlažnost zraka | 50 - 70 % |
| Prozračivanje | dobro, uz stalnu cirkulaciju vazduha |
| Svetlost | tamno ili slabo osvetljeno |
Najčešće greške u skladištenju su:
Tikve se slažu u jednom sloju na drvene police, letvice ili palete, tako da se plodovi ne dodiruju. Ne preporučuje se skladištenje direktno na betonu, zbog hladnoće i vlage. Ne treba ih čuvati u blizini jabuka i drugog voća koje ispušta etilen, jer ubrzava starenje.
Pravilno ubran i skladišten hokaido može se čuvati tri do šest meseci, a često i duže. Najbolji ukus ima obično nakon nekoliko sedmica skladištenja. Plodove treba redovno pregledavati (npr. jednom sedmično) i odmah izdvojiti one s mekim mrljama, plesni ili znakovima truljenja, da se zaraza ne bi prenela.
Najčešći uzroci propadanja su: ubrane nezrele ili oštećene tikve, peteljka odlomljena ili uklonjena, prevlažno skladište, zaraze gljivicama (Botrytis, Fusarium, Alternaria) koje ulaze kroz povrede i oštećenja od mraza pre berbe.
Povezana biljna vrsta
Tagovi
Autor