Kako bi se sprečilo ili makar smanjilo prezimljavanje patogena i ostalih štetočina u zaštićenom prostoru, neophodno je primeniti niz određenih mera.
Posredstvom specifičnih, mikroklimatskih uslova koji vladaju u zaštićenom prostroru u kome se najčešće odvija povrtarska proizvodnja, pruža se mogućnost mnogim patogenima, štetnim insektima i grinjama da uspešno prezime i nastave svoj razvoj tokom narednog proizvodnog ciklusa.
Na našem području se od povrtarskih kultura u plastenicima najviše gaje paprika, paradajz, krastavac, zelena salata, ali i ostalo povrće, samo u manjoj meri. Međutim, proizvodnju ugrožava veliki broj patogena i štetočina čije prisustvo direktno utiče na prinos i kvalitet gajenih biljaka.
Jedna od ekonomski najznačajnijih bolesti u zaštićenom prostoru je siva trulež čiji je prouzrokovač Botrytis cinerea koji najčešće prezimljava u biljnim ostacima. Razvoju patogena pogoduje visoka relativna vlažnost vazduha (preko 90 procenata) kao i temperatura veća od 10 stepeni. Simptomi koji se mogu javiti nakon ostvarene infekcije uočavaju se na stablu, listovima i plodovima u vidu vodenastih pega koje kasnije dobijaju pepeljastu prevlaku. Biljka truli, a kod rasada se javlja tipično poleganje.
Izuzetno otporne spore koje bez problema mogu da opstanu na foliji ili konstrukciji plastenika, biljnim ostacima, korovskim vrstama ili u zemljištu, karakteristične su za prouzrokovača bolesti plamenjače paradajza (Phytophtora infestans) koja se redovno javlja u zaštićenom prostoru.
Ovom patogenu takođe pogoduje visoka relativna vlaga, prohladno vreme, ali i prevelika gustina biljaka u redu koja sprečava isušivanje listova na kojima se zadržava vlaga. Simptomi se javljaju na svim nadzemnim biljnim organima u vidu tamno smeđih pega koje kasnije obuhvataju čitav list, stablo ili plod uzrokujući njihovo sušenje i propadanje.
Gljive iz roda Verticillium takođe pripadaju grupi opasnih patogena u zaštićenom prostoru, jer njihov razvoj utiče na blokadu sprovodnih sudova biljaka, što dovodi do postepenog, zelenog uvenuća. Ovaj patogen može jako dugo opstati, kako u zemljištu, tako i u biljnim ostacima, što može predstavljati ozbiljan problem u intenzivnoj plasteničkoj proizvodnji. Slične poteškoće stvaraju i gljive iz roda Fusarium, koje kroz korenov sistem prodiru u sprovodne sudove, izazivajući potpuno uništavanje rasada i drugih biljaka.
U onim plastenicima u kojima se ne sprovodi redovna dezinfekcija i čišćenje, bakterije se brzo, naročito u povoljnim uslovima, mogu prenamnožiti. Čovek je jedan od glavnih "krivaca" za njihovo širenje, a one vrlo lako prodiru kroz prirodne otvore kao i rane na biljkama. S obzirom na to da za bolesti izazvane bakterijama nema adekvatnog leka, redovna kontrola i upotreba bakarnih preparata, samo su neke od mera koje je neophodno primeniti.
Kada je reč o štetnim insektima, bela leptirasta vaš (Trialeurodes vaporariorum) je svakako jedan od najzastupljenijih u zaštićenim prostorima, a gotovo svi razvojni stadijumi mogu opstati na korovskim vrstama i biljnim ostacima. Hrani se biljnim sokovima i luči mednu rosu na kojoj se kasnije razvijaju gljive čađavice. Izuzetno je opasna štetočina koja u povoljnim uslovima može da razvije i preko 10 generacija godišnje.
Lisne vaši, takođe vešto prezimljavaju na korovskim vrstama ili biljnim ostacima u plasteniku i to najčešće u stadijumu jaja. Ukoliko se tokom zime u plasteniku gaji neki usev, a pri tom je temperatura nešto viša, lisne vaši mogu prezimeti i u aktivnom obliku, kao larve ili kao ženke. Hrane se na isti način kao leptirasta vaš izazivajući najpre hlorozu lisne mase, a u slučaju jačeg napada i potpunu nekrozu.
Višestruku štetu na paradajzu, paprici i krastavcu u plasteniku prave i tripsi, od kojih su najpoznatiji kalifornijski trips (Frankliniella occidentalis) i duvanov trips (Thrips tabaci). Osim što ishranom prave direktnu štetu gajenim biljkama, prenose i opasne viruse za koje, nažalost, nema leka. Prezimljava u zaostalim cvetovima i drugim biljnim ostacima, u zemljištu, ali i na različitim korovskim vrstama.
Pored pomenutih štetnih insekata, velike probleme u savremenoj povrtarskoj proizvodnji uzrokuju i grinje, od kojih najviše običan paučinar (Tetranychus urticae). Povoljni mikroklimatski uslovi, poput visoke temperature, preko 32 stepena i niske relativne vlage, utiču na njihov ubrzani razvoj i prenamnožavanje. Karakteristični simptomi na biljkama koji se javljaju usled isisavanja biljnih sokova su bronzanost kao i paučina sa donje strane listova.
Kako bi se sprečilo ili makar smanjilo prezimljavanje patogena i ostalih štetočina u zaštićenom prostoru, neophodno je primeniti niz određenih mera od kojih su najvažnije:
Tagovi
Autorka