Kratka vegetacija, stabilna potražnja i cena koja se drži, ali uz jedno pravilo - rukola ne voli toplotu.
Rukola (Eruca sativa, porodica Brassicaceae, kupusnjače) jednogodišnja je povrtarska kultura poreklom iz mediteranskog područja. Cenjena je zbog izraženog, pikantnog, pomalo orašastog ukusa koji potiče od glukozinolata, istih jedinjenja koja daju ljutinu slačici i renom. Listovi su duguljasti, usečeni, svetlozeleni do tamnozeleni, a mladi listovi nežniji su i blažeg ukusa od starijih.
Rukola ima i visoku nutritivnu vrednost. Bogata je vitaminom K, vitaminom C, provitaminom A i folatima, sadrži kalcijum, gvožđe i kalijum, a ima veoma malo kalorija. Zato je omiljena namirnica u zdravoj ishrani.
Rukola se najčešće jede sveža, kao salata ili dodatak salatama. Dobro se slaže sa:
Koristi se i u toplim jelima i pripremama. Na primer na pici, stavlja se na kraju, tek nakon pečenja; u testenini i rižotu, dodaje se pred kraj kuvanja; u pestu, kao alternativa ili dopuna bosiljku; u sendvičima, "vrapovima" i burgerima te kao ukras uz ribu i meso sa roštilja.
Jede se sirova jer termičkom obradom brzo gubi aromu i svežinu.
Potražnja za rukolom stalno raste, a cena joj je uglavnom stabilna. Tražena je u restoranima, picerijama i hotelima, kao i u trgovinskim lancima i među kupcima koji žele zdravu hranu. Ciklus uzgoja je kratak, pa se na istoj površini može ostvariti više proizvodnih ciklusa godišnje.
Sveža je i lako kvarljiva, pa je domaći proizvođač koji isporučuje svežu robu u prednosti u odnosu na uvoznike. Isporuke su kontinuirane, pa je kupci traže tokom cele sezone. Zbog toga je odlična kultura za plasteničku proizvodnju, naročito u hladnijem delu godine, kada su drugi usevi slabiji ili se ne uzgajaju.
Ovo je najvažnije što uzgajivač treba da zna. Rukola je kultura hladnijeg dela godine.
| Parametar | Vrednost |
|---|---|
| Optimalna temperatura rasta | 10 - 20 °C |
| Klijanje | od ~5 °C, optimalno 15 - 20 °C |
| Kritična temperatura | iznad 25 °C |
| Podnosi kratkotrajno | blage mrazeve (do oko -5 °C) |
Pri visokim temperaturama i dugom danu rukola brzo izbacuje cvetnu stabljiku. List postaje gorak, grub i preterano ljut, a tržišna vrednost opada. Zato se rukola u plasteniku uzgaja u proleće i jesen, dok se zimi gaji uz osnovno zagrevanje ili samo uz zaštitu od mraza. Leti je treba izbegavati ili sejati uz zasenjivanje i dobro provetravanje.
Za uzgoj rukole važno je obezbediti rastresito, plodno i dobro drenirano zemljište, čija se pH vrednost kreće u rasponu od 6 do 7, dok teža i zbijena zemljišta treba popraviti dodavanjem organske materije. Prilikom izbora mesta za setvu treba voditi računa o predusevu, pa se rukola ne preporučuje za setvu nakon drugih kupusnjača, poput kupusa, karfiola, brokolija ili rotkvice, kako bi se izbegle zajedničke bolesti i štetočine.
Kada je reč o đubrenju, zemljište se pre setve priprema uz dodatak zrelog stajnjaka ili komposta, budući da ova biljka ne zahteva velike količine hraniva, pri čemu je potreban poseban oprez kada je reč o azotu. Preterana upotreba azotnih đubriva, naročito neposredno pred berbu, dovodi do štetnog nakupljanja nitrata u listovima, što predstavlja ozbiljan problem i za kvalitet povrća i sa stanovišta važećih propisa. Zato ne treba preterivati sa azotnim đubrivima niti đubriti neposredno pred berbu.
Kupusni buvač štete pravi i rukoli - kako napraviti organska sredstva za zaštitu?
Rukola se uglavnom direktno seje, jer slabo podnosi presađivanje, pri čemu se seme polaže na dubinu od 0,5 do 1 centimetar. Razmak između redova iznosi 15 do 20 centimetara, mada se kod gušće setve može smanjiti na 10 centimetara. Potrebna količina semena kreće se između 1,5 i 2,5 grama po kvadratnom metru, u zavisnosti od izabrane sorte i načina setve.
U zavisnosti od temperature zemljišta, klijanje obično traje od 4 do 10 dana. Da bi se obezbedila kontinuirana berba tokom cele sezone, preporučuje se setva u više uzastopnih rokova, na svakih 10 do 14 dana. Posle setve zemljište treba blago utisnuti i odmah zaliti. Do nicanja ga treba održavati ravnomerno vlažnim.
Rukola ima plitak koren i zahteva ravnomernu vlažnost zemljišta. Preporučuje se češće zalivanje manjim količinama vode, po mogućnosti sistemom „kap po kap“ ili finim raspršivanjem. Nedostatak vode dovodi do pojave ljutih i žilavih listova i ubrzava cvetanje, dok prekomerna vlaga podstiče razvoj bolesti.
U plasteniku je važno provetravanje, naročito tokom sunčanih dana. Cilj je održavanje temperature ispod 20–22 °C. U proleće i jesen to često podrazumeva otvaranje bočnih strana i vrata, a po potrebi i postavljanje mreže za zasenjivanje.
Rukola sporo raste tokom prvih nedelja, pa je korovi lako mogu ugušiti. Zato usev treba održavati čistim ručnim plavljenjem ili okopavanjem.
Kada je reč o zaštiti rukole od štetočina i bolesti, najveći izazov predstavljaju buvači (Phyllotreta spp.), koji izgrizanjem sitnih rupica na listovima mogu narušiti tržišnu vrednost, uz redovan pregled pomoći može pokrivanje agrotekstilom ili mrežama protiv insekata. U uslovima toplijeg i suvog vremena na biljci se javljaju lisne vaši, dok se s druge strane pepelnica i plamenjača razvijaju u periodima visoke vlage praćene slabim provetravanjem.
Pored toga, preterano vlaženje zemljišta i zbijeno tlo mogu dovesti do pojave truleži korena i vrata korena.
Kod lisnatog povrća sa kratkom vegetacijom treba posebno paziti na karencu. Najbolja je preventiva dobro provetravanje, plodored, zdrava semena i mreža protiv insekata.
Rukola se bere kada list dostigne visinu od 10 do 15 cm, što je obično 30 do 45 dana nakon setve u hladnijem delu godine (u toplijim uslovima i za 20 do 25 dana).
Seče se makazama ili nožem, ispod ili iznad prve prave lisne rozete, tako da biljka može ponovo da potera. Jedna setva može dati dva do tri otkosa, a kvalitet je najbolji kod prvog i drugog.
Bere se ujutru, dok su listovi sveži i čvrsti. Odmah nakon berbe rukola se hladi i pakuje u kutije ili vrećice, jer brzo vene. Treba je čuvati na temperaturi od 0 do 4 °C, a rok trajanja je kratak - najviše nekoliko dana.
Tagovi
Autor