Jedan od osnovnih problema je nepostojanje registrovanih repelenta (sredstava za odbijanje na bazi neprijatnog mirisa ili ukusa) za ovu namenu kod nas.
U usevima kukuruza i suncokreta na više lokaliteta u našoj zemlji uočene su značajne štete od ptica i zečeva. Na pojedinim parcelama štete su takvog intenziteta da su se proizvođači odlučili na presejavanje, navode iz Prognozno izveštajne službe zaštite bilja (PIS).
Najčešće vrste ptica koje prave štete u biljnoj proizvodnji su siva vrana, svraka, gačac i golubovi. U periodu nakon setve i tokom nicanja, ptice vade posejano i naklijalo seme, čupaju tek iznikle biljke i oštećuju mlade biljčice.
"Štete su najizraženije na parcelama u blizini šuma, naselja i dalekovoda, na ivicama njiva i u uslovima sporog nicanja useva. Takođe, ptice, pogotovo vrane, velike štete pričinjavaju i bušenjem creva u sistemima za navodnjavanje", upozoravaju iz ove službe.
Zec pričinjava najveće štete u fazi od nicanja do 5-6 listova. Mlade biljke potpuno uništava ili pregriza vršni deo (vegetacionu kupu).
"Posledice mogu biti proređivanje sklopa, pojava 'praznih mesta' u usevu, a u težim slučajevima potpuno uništavanje parcela. Štete su izraženije na parcelama uz šikare, livade i neobrađene površine i gde postoji zaklon za divljač."
Vrane desetkuju useve: Ratari ponovo seju suncokret i kukuruz
Kako dodaju, kontrola brojnosti ovih životinja i smanjenje šteta u biljnoj proizvodnji predstavljaju značajan izazov u našoj zemlji, iz više razloga.
"Jedan od osnovnih problema je nepostojanje registrovanih repelenta (sredstava za odbijanje na bazi neprijatnog mirisa ili ukusa) za ovu namenu kod nas. Ranije su u primeni bila sredstva na bazi ribljeg ulja i sličnih aktivnih materija", ističu iz PIS-a.
Siva vrana, gačac, golub grivnaš i zec imaju status zaštićenih vrsta u skladu sa važećim propisima. U skladu sa zakonskim okvirom, nije dozvoljeno nekontrolisano trovanje niti ubijanje ovih vrsta.
Dozvoljena je primena isključivo preventivnih mera zaštite, kao što su vizuelna i zvučna plašila, zaštitne mreže i repelenti (gde su dostupni i dozvoljeni za upotrebu). Takođe, za ove, lovostajem zaštićene vrste, važi Pravilnik o proglašavanju lovostajem zaštićenih vrsta divljači.
"Pored navedenih ograničenja, povećanje šteta je posledica i više agroekoloških i klimatskih faktora. U savremenoj biljnoj proizvodnji prisutan je trend ukrupnjavanja parcela i gajenja velikih površina pod istim usevom, što dodatno pogoduje koncentraciji štetočina, jer životinje na relativno malom prostoru imaju obilje dostupne hrane."
Promene u korišćenju zemljišta, ističu, takođe imaju značajan uticaj. Na jednoj strani dolazi do krčenja prirodnih staništa, dok se na drugoj strani beleži povećanje zapuštenih površina, šikara i neobrađenog zemljišta u blizini oranica. Time se stvara povoljna kombinacija zaklona i izvora hrane, što direktno pogoduje opstanku i razmnožavanju ovih vrsta.
Dodatni problem predstavlja smanjen pritisak prirodnih neprijatelja u pojedinim područjima, kao i dobra prilagodljivost ptica i zečeva na uslove u agroekosistemu.
"Ove vrste se brzo navikavaju na primenjene mere zaštite, naročito na vizuelna i zvučna plašila, čime se njihova efikasnost vremenom smanjuje."
Klimatski uslovi poslednjih godina takođe doprinose pojavi šteta. Blage zime omogućavaju veće prezimljavanje populacija, dok proleća sa čestim padavinama i nižim temperaturama usporavaju nicanje i početni porast useva. Na taj način biljke duže ostaju u najosetljivijoj fazi razvoja, kada su najpodložnije oštećenjima.
"Važan faktor je i nedovoljna koordinacija mera zaštite na širem području. Ukoliko se mere sprovode pojedinačno, na nivou jedne parcele, efekat je često ograničen, jer se štetočine jednostavno premeštaju na susedne površine. Zbog toga je za efikasnije smanjenje šteta neophodan organizovan i usklađen pristup većeg broja proizvođača, uz saradnju sa nadležnim službama i lovačkim udruženjima", ističe PIS.
Uzimajući u obzir sve navedeno, dodaju, jasno je da problem šteta od ptica i zečeva nema jedno jednostavno rešenje, već zahteva primenu kombinacije preventivnih mera, pravovremenu reakciju i dobru organizaciju na nivou šire proizvodne zone. Zaštita se zasniva pre svega na prevenciji i smanjenju šteta, a ne na njihovom uklanjanju iz agroekosistema. Sledeće mere se preporučuju:
"Najkritičniji period za nastanak šteta je faza nicanja i ranog porasta. Usevi koji brzo prođu ovu fazu znatno su manje ugroženi. reagovati odmah po pojavi prvih oštećenja i primenjivati kombinaciju
Izvori
Tagovi
Autorka