Dud je ranije bio u okućnici svakog domaćinstva, a i danas ga tek ponegde ima. O njegovom značaju i lekovitim osobinama retko se piše, a nije neuobičajeno videti neobrana stabla i plodove zgnječene i raspucale na zemljištu.
Dud (lat. Morus) je listopadna drvenasta kultura rasprostranjena u umerenim i suptropskim područjima. Raste na siromašnom zemljištu pretežno peskovite strukture, a prilično je otporan na bolesti i štetočine što mu sa aspekta održivosti, daje posebno mesto. Zbog svojih nutritivnih i terapeutskih osobina dud se konzumira svež, ali se koristi i u prehrambenoj, te u kozmetičkoj i farmaceutskoj industriji.
U našim krajevima se ranije uzgajao ne samo zbog ploda već i lista jer se ono koristilo za ishranu dudova svilca, leptira od čijih larvi, odnosno gusenica, čijim zapredanjem se stvaraju niti za spravljanje najfinije tkanine svile.
Po boji ploda razlikuje se: bijeli (lat. Morus alba), crveni (lat. Morus rubra) i crni dud (lat. Morus nigra).
Sveži plodovi sadrže značajnu količinu šećera, dijetetskih vlakana, minerala i vitamina, ali i značajnu koncentraciju polifenolnih komponenti, obiluje vitaminom C, gvožđem, a listovi duda sadrže vitamin C, vitamin B2, i K2, zatim kalijum, fosfor, kalcijum i druge materije.
Plodovi belog duda sadrže aminokiseline, polinezasićene masne kiseline, te značajnu koncentraciju polifenolnih komponenti pre svega flavonoida i fenolnih kiselina koji su uglavnom zasluženi za njegovu antioksidativnu aktivnost. U crvenom je prisutno pet antocijanina koji su zaslužni za njegovu crvenu boju.
Njegovi plodovi, listovi i kora godinama se koriste u narodnoj medicini, a ključni aspekti lekovitosti i značaja su:
Dud ima i ekološki značaj, stablo je izuzetno otporno na sušu i uspeva na siromašnom zemljištu, a zahvaljujući gustoj krošnji pruža iznimno kvalitetnu hladovinu. Kao izdržljiva drvenasta kultura ključnu ulogu ima i za biodiverzitet. Zahvaljujući jakom i razgranatom korenu uspešno veže zemljište, te sprečava eroziju
Ima i istorijski značaj u svilarstvu, listovi belog duda glavna su hrana za gusenice svilene bube, kao što smo već naveli, koje su se koristile za proizvodnju svile.
Lekovite osobine imaju kako plodovi tako i listovi, korijen i kora duda, te se odavnina koristi za lečenje niz oboljenja. Prvenstveno se njegovi zdravstveni benefiti odnose na: smanjenje holesterola, poboljšanje cirkulacije, podsticanje probave, gubitak viška kilograma, izgradnju koštanih tkiva, a naročito za podizanje imuniteta.
Novija istraživanja su pokazala da plodovi belog duda pomažu u prevenciji određenih karcinoma, usporavaju proces starenja, štite oči, snižavaju krvni pritisak i uopšte poboljšavaju metabolizam. Konzumiranje belog, crvenog ili crnog duda, takođe, utiče preventivno na niz hroničnih kardiovaskularnih, kancerogenih i neuroloških oboljenja (Alzhajmerova i Parkinsonova bolest).
Istraživanja su usmerena na uticaj duda, odnosno njegovih prerađevina na zdravlje reproduktivnih organa.
Zbog svog slatkastog ukusa podseća na mešavinu maline, kupine i grožđica. Idealan je za pripremu raznih letnjih poslastica, a naročito crni dud. Od njega se najčešće prave sokovi i sirupi, plodovi se mogu hladno cediti ili kuvati pri čemu se pravi domaći sirup. Takođe, od ovog voća se mogu praviti džemovi i marmelade i obično se u tom slučaju kombinuju sa limunom i vanilom pri čemu se dobijaju voćni namazi.
Ova voćna kultura se može i sušiti i koristiti kao zamena za suve grožđice u zobenim kašama i kolačima. Osim spomenutog u prehrambenoj industriji se može koristi za spravljanje: vina, sirćeta, želea, čokolade, pasta, kao čaj, u kolačima i za bojadisanje nekih nadjeva.
Ekstrakt listova duda, osim u formi čaja, može se upotrebljavati kao preparat za njegu kože jer ublažava upalu i smanjuje sekreciju masti, takođe je veoma efikasan za posvetljivanje i sjaj kože. Osim toga u kozmetičkoj industriji se može koristi kao pasta za zube, krema za izbeljivanje, kao gel, krema proti akni, kao piling i dr.
Tagovi
Autorka