Jesenja zaštita vinove loze, kao i priprema čokota za narednu sezonu su ključni koraci koji direktno utiču na rodnost u sledećoj godini.
Klimatske promene i sve češća pojava rezistentnosti patogena na određene hemijske preparate doveli su do toga da savremena proizvodnja grožđa u današnje vreme postane ozbiljan izazov. Bez obzira da li je u pitanju uzgoj stonog ili vinskog grožđa, kvalitet je jedino što se računa na kraju jedne proizvodne sezone. Svako ulaganje u vinograd, između ostalog, utiče na finalni proizvod.
S tim u vezi, savetodavac za zaštitu bilja Dragiša Stojanović iz PSSS Niš, ističe da su jesenja zaštita vinove loze, kao i priprema čokota za narednu sezonu ključni koraci koji direktno utiču na rodnost u sledećoj godini.
"Pomenuti radovi obezbeđuju uspešno prezimljavanje, ali i smanjuju infekcioni potencijal bolesti i štetočina. Sprovode se od momenta završetka berbe, pa sve do početka dubokog, zimskog mirovanja", kaže Stojanović za Agroklub.
Kako dalje navodi, priprema čokota za narednu vegetacionu sezonu radi se kroz jesenju i zimsku negu koja ima direktan uticaj na budući rodni potencijal. To znači da radovi u vinogradu nakon berbe obuhvataju hronološki raspoređene agrotehničke i hemijske mere.
"Prva jesenja mera je čišćenje i sanitarni pregled, zatim jesenje đubrenje i obrada zemljišta, zaštita od mraza, bolesti i štetočina i zimska rezidba", pojašnjava savetodavac.
Čišćenje i sanitarni pregled pre i tokom jesenjih radova, kaže on, podrazumeva uklanjanje mumificiranih grozdova, zaraženog lišća, suvih i oštećenih lastara, kao i delova čokota koji mogu biti potencijalni izvor zaraze u narednoj godini.
"Naročito se uklanjaju i spaljuju čokoti na kojima se uočavaju simptomi prisustva bolesti eske. Tada je, prilikom prelaska sa čokota na čokot, potrebno obaviti dezinfekciju alata alkoholom", upozorava naš sagovornik i dodaje da se glavna rezidba radi kasnije, u periodu mirovanja tokom januara ili februara meseca.
Prema rečima savetodavca za zaštitu bilja, kada je reč o osnovnom đubrenju na jesen, potrebno je pre duboke obrade rasturiti stajnjak, ali i trojna NPK đubriva sa povećanim sadržajem fosfora i kalijuma, formulacije 7:20:30 ili 6:12:24. Jednu stvar svakako ne treba izostaviti.
"Pre bilo kakve primene đubriva, preporučuje se, agrohemijska analiza zemljišta, kako bi se ustanovio procentualni sadržaj hraniva kao i pH vrednost zemljišnog rastvora."
Redovnim i pravilnim unošenjem đubriva doprinosi se poboljšanju vodno-vazdušnog režima, akumulacija vlage, ali i obezbeđivanje neophodnih hranljivih materija za normalan rast i razvoj čokota.
Još jedna važna, preventivna mera, napominje Stojanović, koju treba obaviti pre zimskog mraza je zagrtanje.
"Zemljom se pokrivaju prizemni delovi čokota i najmanje tri do pet okaca na lastarima. Kod mešovite rezidbe, obavezno se zagrću lastari koji se na proleće ostavljaju za lukove", objašnjava on.
Kako dodaje, u slučaju ekstremne zime i mogućeg izmrzavanja gornjih delova, zaštićeni deo čokota će omogućiti regeneraciju.
Naredna mera tokom jesenjih meseci podrazumeva primenu bakarnih preparata kako bi se smanjio infekcioni potencijal patogena, prouzrokovača bolesti i obavlja se onda kada vinova loza počinje prirodno da gubi lisnu masu.
Vinovu lozu zaštitite od bolesti i štetočina i na organski način - kako?
"Na mestima gde se lisna drška odvaja od lastara, formiraju se sitne rane koje predstavljaju "otvorena vrata" prouzorkovačima crne pegavosti i drugih ekonomski značajnih bolesti. S toga je važno primeniti hemijski tretman bakrom i na taj način dezinfikovati rane", naglašava naš sagovornik.
Preporučuje se, dodaje, detaljno kupanje čokota, uz utrošak vode od 600 do 1.000 litara po hektaru, u najtoplijem delu dana, na temperaturi iznad osam stepeni kako bi se depozit osušio pre noćnog mraza.
"Primena pesticida "prema kalendaru" nije pametno rešenje, jer bolesti koje su prisutne tokom sezone, sorta, starost čokota, način gajenja, kao i klimatski uslovi dosta menjaju jesenji program", zaključuje naš sagovornik na kraju razgovora.
Tagovi
Autorka