Zadnje aktivnosti

Poslednje aktivnosti korisnika mogu videti samo registrovani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu videti samo registrovani korisnici.
Za kompletne funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Stari zanati
  • 22.12.2024. 14:00

Znate li šta su ćurak, kožuh, opaklija, pršnjak? I ko ih pravi?

Majstori kožari, ili, kako je nekad bilo uobičajeno, kožuhari ili ćurčije, izrađivali su zimske odevne predmete.

Znate li šta su ćurak, kožuh, opaklija, pršnjak? I ko ih pravi?
Foto: Shutterstock/iaginzburg
  • 145
  • 27
  • 0

Prema poznatim podacima, štavljenje kože i izrada odevnih predmeta od nje starije je od poljoprivrede. Još u lovačko - sakupljačka vremena, ljudi su pokušavali da se obuku u kožu ulovljenih životinja. Brzo su primetili da koža, kad se skine sa lovine, postane kruta i potpuno nepodesna za odeću. Dovijali su se na razne načine, koristeći različite masnoće i sokove biljaka, tanin iz kore drveća, vodu i oštro kamenje, dok nisu pronašli čarobni postupak koji je davao rezultate.

U pradavna vremena, štavljenje i uopšte obrada kože, sa krznom ili bez njega, bilo je, kako izgleda, posao najstarijih u zajednici, koji su znali znanje, i dece, koja su gazila i rastezala kožu. Neki od sastojaka koji se upotrebljavao za ovaj postupak bili su otrovni, drugi su izuzetno neprijatno mirisali, a treći podrazumevali obe osobine. Svejedno, ljudi su počeli da se odevaju, a zatim i obuvaju, u kožu.

Unosno zanimanje

Poljoprivredna domaćinstva tih drevnih vremena sama su štavila kožu za odeću i obuću svojih članova. Već u antičko doba, obrada kože i izrada korisnih predmeta od nje postaje unosno zanimanje. U srednjem veku, zanatlije formiraju cehove, a države regulišu njihovo delovanje kako bi kontrolisala trgovinu. Do savremenog doba, koža je ostala fascinantan materijal za izradu kvalitetne obuće, odeće i opreme, od novčanika do čizama i od tople kožne jakne do kapa i presvlake za nameštaj i automobilska sedišta.

Seoski običaji: Kako da letina dogodine ima dovoljno kiše?

Narodna zimska nošnja svih naroda u Evropi podrazumeva i kožne odevne predmete. Pokreti i grupe koji osuđuju upotrebu kože - zbog ubijanja životinja i prerade štetne za ljudsko zdravlje -pojavili su se srazmerno nedavno. Prema izveštaju Ujedinjenih nacija, 99 odsto kože koja se koristi u modnoj industriji potiče od životinja koje su namenjene za klanje i ljudsku ishranu, a najveći izvoznici sirove kože su Indija i Kina. 

Kožuhari, ćurčije

Poljoprivrednici, naročito imućniji, rado su se odevali u kožu. Miloš Crnjanski opisuje bogate banatske paore u visokim čizmama od kvalitetne kože koja se, dobro uglancana, presijava na svetlosti. Prva pominjanja Srbije u međunarodnoj trgovini odnosi se upravo na uštavljene kože i krzna koja se prodaju Dubrovčanima. Majstori kožari, ili, kako je nekad bilo uobičajeno, kožuhari ili ćurčije, izrađivali su zimske odevne predmete. Ćurak, kožuh, opaklija, grudnjak ili pršnjak, kaiši, bunde, sve se to kupovalo od majstora na pijaci, vašaru ili direktno u radnji.

 Koristila se većinom jagnjeća i ovčija koža u velikim količinama (foto: Shutterstock/iaginzburg)

Zanat su uz majstore učile kalfe, mlađe kalfe i šegrti. Za šegrte su uglavnom uzimana siromašna deca iz brojnih porodica, kako bi, kad izuče zanat, mogla da pomognu roditeljima. Učili su zanat nekoliko godina, a od 1900. godine šegrt je morao da ima završenu osnovnu školu. Koristila se većinom jagnjeća i ovčija koža u velikim količinama, koja se solila, posipala gipsom i brašnom u jednakoj srazmeri, otresala, sušila i gulila naročitim alatkama u nekoliko navrata da bi postala dobra za obradu.

Kakve veze imaju pečurke?

Majstori su nabavljali kožu ili direktno od poljoprivrednika ili od seoskih mesara, a bilo je i vrlo ozbiljnih trgovaca kožom. U Negotinskoj krajini koža se bojila dudovom i orahovom pečurkom, a u okolini Požarevca pečurkom od bresta i jabuke. Jedna vrsta pečurke koja raste samo u okolini Đevđelije trošena je u Negotinu, Požarevcu i Beogradu u količinama od 1.500 kilograma godišnje.

Važna ličnost u selu: Otkiva kose, popravlja plugove i potkiva konje

Osim pečuraka, dodavala se u boju za kožu još i zelena galica. Kožuharski zanat dostigao je vrhunac u Srbiji u drugoj polovini 19. veka da bi posle 1912. godine počeo da odumire, jer ga zamenjuje industrijska obrada kože hromom i fabrike koje prave suknenu odeću kao zamenu za kožnu. Do danas, zanat nije izumro, ali kožarske manufakture su znatno ređe, kožni predmeti kupuju se u prodavnicama i koža se često zamenjuje jeftinijim materijalima koji se brže obrađuju.


Tagovi

Kožar Stari zanati Orahova pečurka Kožarske manufakture Narodna nošnja Modna industrija Kolumna


Autorka

Gordana Perunović Fijat

Više [+]

Diplomirana pravnica, novinarka, autorka tri romana i pesnikinja u ilegali. Sarađivala je sa redakcijama glasila Republika, Helsinška povelja i sa većim brojem portala. Posebno interesovanje pokazuje za život žena na selu. Vodi rubriku "Kikindski nostalgični život" za "Kikindske".