Može se čuvati samo zdravo, neoštećeno i zrelo povrće.
Potpun uspeh u gajenju povrća zavisi od pravovremene berbe, ali i njegovog adekvatnog čuvanja i skladištenja. Povrće se bere u najpogodnijoj zrelosti, s obzirom na način korišćenja. Berba ne sme kasniti, jer se zaustavlja dalji rast biljke. To je posebno izraženo kod vrsta koje imaju postepeno zrenje plodova (krastavac, paprika, paradajz ) na biljci.
Berba može biti jednokratna i višekratna. Većina vrsta donosi plodove ili formira glavice postepeno. Zbog toga ona u više navrata omogućava duže korišćenje povrća i osigurava kvalitet i veći prinos. Jednokratno se beru ili vade samo pojedine vrste.
Tehnološka zrelost je karakteristična za svaku vrstu po određenim morfološkim svojstvima (boja, ukus, oblik). U toj zrelosti povrće ima najbolju hranljivu vrednost. Veoma često, ova zrelost je istovetna sa fiziološkom (botaničkom) zrelošću (paradajz, lubenica, dinja).
Fiziološku zrelost povrće dostiže na kraju svog vegetacionog perioda obrazovanjem plodova i semena, sposobnog za klijanje, nicanje i formiranje nove biljke.
Berba povrća može biti mehanizovana ili ručna, zavisno od namene. U zaštićenim prostorima je isključivo ručna, tako što radnik stoji na zemlji i stavlja plodove u gajbe. Kod paradajza, recimo, intezitet berbe zavisi od brzine pristizanja plodova za branje. U proseku, potrebno je u istom plasteniku brati dva puta u toku nedelje, leti to može biti i tri puta. Kako se dnevna svetlost smanjuje u zimskom periodu se obično svodi na jednu berbu nedeljno.
Posle branja povrće treba brzo rashladiti (staviti u senku, pod nadstrešnicu, u podrum) i oprati hladnom vodom. Sortiranjem se odbacuju neupotrebljive biljke, povrće se čisti i koristi u domaćinstvu ili plasira na tržište. Može se čuvati samo zdravo, neoštećeno i zrelo povrće.
Kod domaćina Kostića paradajza u izobilju, a patlidžan težak i dva kilograma
Dužina čuvanja zavisi od vrste (bolje se čuva crni luk nego paradajz), sorte (bolje se čuvaju ljute sorte crnog luka od slatkih), načina proizvodnje (vodnjikavi plodovi se lošije čuvaju) i od uslova čuvanja, pre svega temperature, vlažnosti vazduha i prisustva kiseonika.
Posle berbe u povrću se nastavljaju životni procesi, ali su slabijeg inteziteta. Ono diše i pri tome oslobađa toplotu i ugljen dioksid (CO2). Iz njega isparava voda, što dovodi do gubitka u težini i smanjenja kvaliteta. Neko povrće ima sposobnost dorastanja (karfiol), odnosno dozrevanja (paradajz, dinja).
Svi ovi procesi su jači ako je viša temperatura ili povrće nije dovoljno zrelo. Zbog toga se svi načini čuvanja, od onih u domaćinstvu do čuvanja u najsavremenijim spremištima i hladnjačama, oslanjaju na regulisanje uslova čuvanja.
U proseku, najduže se čuva na temperaturi od 0oC do 4oC i vlažnosti vazduha od 85 do 90 odsto. Mrkva (šargarepa) se čuva najduže šest meseci, kupus i crni luk pet meseci, celer tri do pet meseci, karfiol 30 do 40 dana. Paprika se može čuvati do 40 dana, krastavac četiri do pet nedelja, zrela dinja četiri nedelje, salata, boranija i poluzreo paradajz tri do četiri nedelje. Lubenicu možemo čuvati od jedne do tri nedelje, grašak i nedozrelu dinju dve nedelje, zreo paradajz 10 dana.
Optimalna temperatura za čuvanje krastavca je 4,4 do 7,2oC, plavog patlidžana 7,2 do 10oC, lubenice 4,4 do 10oC, paprike 4,4 do 10oC, mladog krompira 4,4oC, zrelog krompira 4 do 7oC, zelenog paradajza 12 do 21,1oC, paradajza u momentu formiranja boje 13oC, zrelog paradajza 7,2 do 10oC i boranije 4,4 do 7,2oC.
Recimo, postoje hibridi paradajza koji u sebi imaju ugrađen gen koji mu omogućava duže čuvanje (Long Self Life - LSL). Kvalitet čuvanja zavisi od objekta u kome se skladišti, ali i od pakovanja u kome se nalazi plod. Kartonska ambalaža u tome zauzima značajno mesto.
Povrće se može čuvati u skladištu, podrumu, ostavi, trapu ili u specijalnom spremištu, što je najsigurniji i najbolji način. Bez obzira na to gde se čuva, treba ga zaštititi od izmrzavanja, a u prostoriji i sloju povrća omogućiti stalno strujanje vazduha.
Crni i beli luk najbolje se čuvaju upleteni u vence ili se veće vreće ili gajbe slažu tako da između njih i unutar njih struji vazduh. Plodovi povrća se obično slažu u gajbe ili kartonske kutije, različitih dimenzija i masa.
Za čuvanje paradajza obično nisu potrebna specijalna skladišta sa kontrolisanom atmosferom. Savremeni hibridi i sorte imaju sposobnost čuvanja do 14 dana. Ukoliko ga je nemoguće plasirati, može se ubrati i u momentu početka formiranja boje. Takav plod može naknadno sazreti, a period skladištenja kreće se i do maksimalno 28 dana.
Optimalna relativna vlaga čuvanja za većinu plodova plodovitog povrća (paprika, paradajz, plavi patlidžan, krastavac) kreće se od 90 do 95 odsto.
Tagovi
Autor